Pronaći odlomak u Djelima apostolskim gdje sv. Pavao (to jest, Savao) pada s konja na putu u Damask nemoguć je zadatak, piše Aleteia.

To, doduše, ne znači da Caravaggio i drugi vrhunski umjetnici koji su ovjekovječili Pavlovo preobraćenje nisu naslikali istinu. Iako nema spomena Pavla kako jaše ijednu životinju na putu do Sirije, biblijski tekstovi ne spominju niti da je pješačio. Način Pavlova putovanja jednostavno nije eksplicitno naveden.

No činjenica da nešto nije eksplicitno navedeno u Svetome pismu ne znači da se to nešto nije dogodilo. Na primjer, u Novome zavjetu nigdje se ne spominje da je sv. Josip bilo što izrekao, pa to ne znači da je bio nijem ili držao zavjet šutnje. Na sličan se način uvriježilo mišljenje kako su Adam i Eva u Edenu pojeli jabuku, no u Knjizi postanka ne piše o kojemu je plodu riječ.

Odlomak u Djelima apostolskim (22, 6-7) mogao bi nagovijestiti da je Pavao pao s nečega, ali ne nužno.

Pa ipak, redovito se pretpostavlja da je bila riječ o padu s konja, a taj dojam samo su podcrtavala mnogobrojna umjetnička djela koja su trenutak prije preobraćenja Apostola naroda upravo tako prikazivala. Pa ipak, Sveto pismo bilježi samo kako je Pavao pao na tlo (“epesa te eis to edaphos”). Nigdje u tekstu ne nalazimo konje, magarce ili druga prijevozna sredstva. Koliko znamo, biblijski napis mogao bi značiti da je Pavao samo kleknuo ili se poklonio.

Zapravo, postoje tri različita odlomka koja se referiraju na Pavlovo čudesno preobraćenje (Djela apostolska 9, 3-6; 22, 6-11 i 26, 12-18), podudarna po tvrdnji da je Pavao, zaslijepljen svjetlom, pao na zemlju.

Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« On upita: »Tko si, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.« (9, 3-6)

»Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.« (22, 6-11)

»Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.’ Ja odvratih: ‘Tko si, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ja sam Isus koga ti progoniš! Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.’« (26, 12-18)

Dva od tri ulomka kao doba dana u kojima se svjetlo pojavilo spominju podne.

Ovaj naizgled nebitan podatak mogao bi biti ključan. Prema tradicionalnoj interpretaciji, u tekstu se naglašava kako se događaj zbio oko podneva kako bi se publici dalo do znanja da do susreta i sljepoće nije došlo tijekom noći. Budući da je bio dan, Pavao je mogao dobro vidjeti što se događa. Neki drugi stručnjaci na temelju ove informacije izvlače i dodatne zaključke.

Pojedini znanstvenici tako tvrde kako Savao vjerojatno nije jahao konja jer podnevni je trenutak bio posvećen molitvi. Farizeji su molili triput dnevno, slijedeći vjerojatni Davidov običaj, onako kako je zapisan u 55. psalmu: “A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti. Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i on će čuti vapaj moj”. (55, 16-17)

Pobožni pojedinci običavali bi moliti stojeći na nogama, okrenuti prema Jeruzalemu. Zato je moguće pretpostaviti da je Savao, kao pobožni farizej, zastao kako bi se pomolio dok je putovao prema Damasku. To jest, moguće je da je stajao, gledajući prema jugu, u smjeru Jeruzalema, kada ga je svjetlost s nebesa zaslijepila, a on pao na tlo.