Nakon što je 8. svibnja izabran za nasljednika pape Franje, američki kardinal Robert Francis Prevost uzeo je ime “Leo XIV.”, koje se kod nas, odlukom nadležnih crkvenih instanci, liturgijski prevodi kao “Lav XIV.“.

Uskoro su se na društvenim mrežama i u medijima pojavile kritike te odluke, u kojima se isticalo kako je više u skladu s hrvatskom liturgijskom i povijesnom tradicijom ime “Leon”.

Na te je, pak, kritike odlučio odgovoriti pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško, u članku objavljenom na stranicama Zagrebačke nadbiskupije, čije dijelove ovdje prenosimo.

Lav ili Leon

“Za uporabu imena u hrvatskome jeziku, primjećujući i poštujući različitost kada se radi o papama s latinskim imenom ‘Leo’, bilo je potrebno odlučiti se za neku od postojećih inačica koje se temeljno svode na dvije: Leon ili Lav“, piše biskup Šaško u članku pod naslovom Papa Lav ili Leon? Prilog raspravi široj od jezične.

Prelat primjećuje kako se u hrvatskoj literaturi mogu pronaći obje inačice: “Zanimljivo da ta dvojnost imena nije smetala prije izbora sadašnjega pape, što pokazuje da pojedini događaji izoštravaju pitanja.”

To “može biti poticaj da se svemu pristupa s većom pozornošću, odnosno s manje površnosti”, poručio je prije no što je priložio odgovore na najčešće kritike.

Nedosljednost prigovora?

Mons. Ivan Šaško u članku ističe kako je “prijedloge i prigove” pokušao skupiti u “deset tematskih polazišta”.

Ovdje iznosimo samo neke.

“Vjerojatno je najsnažniji argument za izbor inačice ‘Leon'”, priznaje pomoćni biskup zagrebački, “moguće naći u liturgijskim knjigama na hrvatskome jeziku, bilo u Rimskome misalu, bilo u Časoslovu, gdje se na dan 10. studenoga, na spomendan pape Lava/Leona I., nalazi napisano: ‘Sveti Leon Veliki, papa i crkveni naučitelj.'”

Šaško odgovara kako već 45 godina nije rađena revizija prijevoda Misala.

“Upravo je sada u tijeku izrada prijevoda 3. Tipskoga izdanja Rimskog misala, što nužno uključuje rješavanje i takvih dvojba.”

Odgovarajući na kritike kako se latinska imena papa ne prevode, već ih se “pohrvaćuje” (poput Benedikta, Grgura, Pavla i sl.), prelat primjećuje kako ime Lav kod nas “postoji” te “živi u uporabi” zbog čega ga “nije više potrebno ‘prevoditi'”.

“Ime ‘Lav’ za pape davno je prihvaćeno i to se ne bi smjelo zanemariti.”

Slično ističe i u odgovoru na prigovor kako danas “ima puno više imena Leon i Leona” te da bi to “bio ‘glas naroda'”.

Osim što tvrdi da “taj ‘argument količine’ nije naročito uvjerljiv”, Šaško navodi: “Ovdje je puno važnije da ime Lav postoji; ono je dio naše crkvene zbilje, ne samo u imenima papa, nego i u življenju vjere po ljudima koji su duboko ugrađeni u Crkvu u Hrvata. Dovoljno je spomenuti dr. Lava Znidarčića (Split, 1918. – Zagreb, 2001.), pravnika, istaknutoga kulturalnog djelatnika, hrvatskoga domoljuba, uglednoga katolika laika koji je još kao student, prije Drugoga svjetskog rata, uhićivan i kažnjavan, a nakon 1945. zbog svojih kršćanskih, katoličkih uvjerenja od komunističkih vlasti višekratno zatvaran te svjedočki trpio.”

Biskup se pita i zašto oni koji argumentiraju u korist “Leona”, – kao “ustaljenog” imena u hrvatskom jeziku koje ima isti korijen kao i latinsko ime – nisu izabrali nominativ “Leo”, kao u drugim jezicima, već “Leon”, iz kosih padeža, odnosna iz talijanske ili španjolske inačice.

“Ne bi li se u tome mogla vidjeti nedosljedna ovisnost ili barem utjecaj?” ukazuje autor članka.

Mons. Šaško odbacuje i prigovore o nedostatku ženske inačice imena “Lav”, tvrdeći kako to “ne bi moglo biti istinskom zaprekom za izbor imena” Svetog Oca.

Posljednji prigovor na koji odgovara pomoćni biskup zagrebački tiče se optužbi da “se za ime ‘Lav’ odlučilo po nečijem izvancrkvenom ‘diktatu'”, insinuirajući, vjerojatno, na optužbe da su ime “Lav” najviše gurale državne organizacije i institucije, poput Instituta za hrvatski jezik

“Ne izgleda nimalo mudro, bez iznesenih stvarnih uporišta, taj prigovor uzeti previše ozbiljno. Dobronamjerni ljudi lako će se složiti s načelnim stavom da je poželjno saslušati svakoga, bez obzira odakle dolazilo mišljenje kojemu je stalo do istine i boljih rješenja. Tako je i glede ovoga pitanja svaki doprinos dobrodošao.”

Biskup Ivan Šaško. Foto: Siniša Kolar/Zagrebačka nadbiskupija

Primjeri dosadašnje uporabe ‘Lava’

Premda priznaje da su brojni crkveni dokumenti na hrvatskom jeziku, poput Misala, Katekizma Katoličke Crkve i Enciklopedijskog teološkog leksikona koristili inačicu “Leon”, biskup Ivan Šaško navodi suprotne primjere poput hrvatskih prijevoda dokumenata Drugoga vatikanskog koncila te dokumenata o socijalnom nauku Crkve u kojima se spominje “Lav”.

Prelat smatra da to dovoljno osporava tvrdnju “da ime ‘Lav’ nije ukorijenjeno u našoj crkvenoj zbilji”.

“Štoviše, ovakvim uvidom smije se zaključiti da je odluka za inačicu ‘Lav’ itekako opravdana.”

Prvi papa “Leo”

U završnim poglavljima dokumenta, mons. Šaško navodi dodatne razloge izbora imena “Lav”.

U tome se posebno poziva na vrijeme kada je “latinski bio jako razumljiv”, a kada je prvi papa uzeo ime “Leo” koje je “sa svim semantičkim poveznicama, najviše govorilo baš o ‘lavu’ (kao životinji)?”.

“Zašto su neki drugi pape, nakon njega – ako bi to bilo sporno – izabrali baš ime ‘Leo’? Ako vjernicima to ime nije smetalo tada, kao ni kasnije tijekom stoljeća, u ozračju snažne latinštine u životu Crkve, zašto bi to ime sa značenjem ‘lav’ bilo problematično u našemu vremenu?” nastavlja biskup.

Ističući kako “i danas neki vjernici imaju poteškoća s neobičnim prisutnostima životinjskih i mitskih prikaza unutar naših crkava i na njihovim pročeljima”, navodi kako u kršćanstvu postoji puno pozitivnih prikaza i asocijacija povezanih s lavom.

“Dovoljno je početi od prikaza evanđelista Marka, zatim, na primjer, predaje i prikaza sv. Jeronima, a onda i izravnije promotriti grbove papa (…) koji su u svome grbu istaknuli baš lik te životinje: Honorije III., Celestin IV., sv. Celestin V., Ivan XXII., Inocent VI., Pavao II., Hadrijan VI., bl. Inocent XI., Pio VIII, Pio IX. Osim njih, unoseći u svoj grb venecijanskoga krilatog lava, lav se nalazi i u grbovima papa: sv. Pio X., sv. Ivan XXIII. i bl. Ivan Pavao I.”

Potom navodi primjer obeliska kojeg je na Trgu sv. Petra postavio papa Siksto V., a koji stoji na ležištu oblikovanom od četiriju skulptura lavova. Obelisk krase dva natpisa na latinskom jeziku, svaki sa svoje strane.

Jedan glasi: “Evo Križa Gospodinova – Bježite protivničke sile (neprijatelji) – Pobijedio je Lav iz plemena Judina”, a drugi: “Krist pobjeđuje – Krist kraljuje – Krist od svakoga zla – svoj puk – nek’ brani.”

“U tim se dvjema kratkim molitvama može osjetiti ne samo snaga i ljepota kristološkoga tumačenja Staroga zavjeta nego i odraz svetopisamskih izreka koje su ušle u liturgiju. Upravo su riječi gore navedenih molitvenih zaziva i riječi iz Knjige Otkrivenja (5, 5): „Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen/Izdanak Davidov; on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih“ prisutne u liturgiji kao responzorij ili kao antifona na blagdan Uzvišenja Svetoga križa”, naglašava biskup Šaško.

Pomoćni biskup zagrebački pritom se pita o “razlozima odmaka ili čak i bijega od imena ‘Lav’ koje u svome izvorištu ima izravnu poveznicu upravo s lavom (lat. leo)”, dodajući da “neprepoznavanje te semantičke stratifikacije, koju je Crkva duboko usvojila i od koje živi govor o sakramentalnosti, može odvesti u neželjenom smjeru, s ozbiljnim posljedicama za teologiju i za kršćansku kulturu”.

Na kraju, mons. Ivan Šaško tvrdi kako se “kada se spomene ime pape Lava, osjeća mirnoća, sigurnost onoga značenja koji je doticao um i srce ljudi koji su se služili latinskim jezikom”, navodeći pritom povijesni primjer.

“Tomos koji je papa Lav Veliki napisao carigradskomu biskupu Flavijanu i koji je pročitan koncilskim ocima na Kalcedonskome koncilu prihvaćen je aklamacijom, poklikom: ‘Petar je tako progovorio po Lavu; tako su učili apostoli; pobožno i istinito učio je Lav.’ (‘Petrus per Leonem ita locutus est (grč. translit. Petros dia Leontos tauta exephonesen); apostoli ita docuerunt; pie et vere Leo docuit.’) U ušima onih koji su slušali latinski ili grčki, ostao je lav, sa svom širinom neposrednoga i prenesenoga značenja.”

Prelatov članak u cijelosti možete pročitati OVDJE.