Neka se ničemu ne daje prednost pred svetom liturgijom.

Tim je riječima u svome Pravilu (43:3), sv. Benedikt etablirao apsolutni prioritet svete liturgije nad bilo kojim drugim zadatkom monaškoga života. No to nije uzeto u obzir čak ni u njemu, jer su rad u poljoprivredi i intelektualni rad također bili bitan zadatak za monahe. U poljoprivredi, kao i u izradi rukotvorina i radu na formaciji, može biti nekih svjetovnih stvari koje se mogu učiniti važnijima od liturgije. Uz takvu pozadinu Benedikt odlučno naglašava prvenstvo samoga Boga u našim životima, gdje se prioritet ima dati liturgiji:

„U vrijeme za božansku Službu, čim se čuje znak sve se napušta, što god tko imao u rukama, te se pohiti s najvećom žurbom, ali ipak ozbiljno […].”

U svijesti današnjih ljudi stvari vezane za Boga i liturgiju ne čine se naročito hitnima. Svaka druga moguća stvar je hitna, ali stvar Božja ne djeluje hitno. Sada bi netko mogao istaknuti da je monaški život donekle drugačiji od života ljudi u svijetu, i to je sigurno točno, no prvenstvo Boga kojega smo zaboravili i dalje je istinito i na snazi za sve. Ako Bog više nije važan, kriteriji za ustanovljivanje važnoga više ne stoje. Ljudi se, stavljajući Boga postrani, podlažu ograničenjima koja ih čine robovima sila materijalnoga, a tako i postaju suprotstavljeni svojemu dostojanstvu.

U godinama nakon II. vatikanskog koncila ponovno sam postao svjestan prvenstva Boga i svete liturgije. Pogrješno shvaćanje reformi liturgije što se naveliko proširilo u Katoličkoj Crkvi dovelo je do sve većega naglaska na vidove obrazovanja i vlastite aktivnosti i kreativnosti. Ono što su činili ljudi gotovo je pogazilo prisutnost Božju. U takvoj je situaciji postalo veoma jasno da egzistencija Crkve živi od ispravnoga slavljenja liturgije i da je Crkva u opasnosti kada se prvenstvo Božje više ne pojavljuje u liturgiji, a niti u životu.

Najdublji uzrok krize koja je potresla Crkvu nalazi se u zamračivanju prvenstva Boga u liturgiji. Sve me je to dovelo do toga da se više nego prije posvetim temi liturgije jer sam znao da je istinska obnova liturgije temeljni uvjet za obnovu Crkve. Utemeljeno na tome uvjerenju, nastale su studije prikupljene u ovome, jedanaestome svesku mojih „Sabranih djela”. No temeljno, bit liturgije na Istoku i na Zapadu, unatoč svim razlikama, jedna je te ista. Zato se nadam da će ova knjiga pomoći ruskim kršćanima na nov i bolji način razumjeti veliki dar koji nam je dan u svetoj liturgiji.

Benedikt XVI. | Bitno.net

Prevela Ana Naletilić