Muž koji se zove Josip

Josip

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.”

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Mt 1,16.18-21.24a

Prepravljanje vlastitih stavova prema Božjoj volji je glavna oznaka života Davidova potomka, Josipa Nazarećanina. Ne znamo puno o njemu. Ljudska mašta i privatne objave trude se razjasniti ono što su evanđelisti smatrali nebitnim za povijest spasenja. Mi ćemo se radije prikloniti Objavi nego li objavama i primijetiti nekoliko stvari koje o sv. Josipu jesu, odnosno nisu napisane.

Josip se susreće s problemom spoznaje da je njegova zaručnica trudna, a to je, najvjerojatnije, doznao nakon njenoga povratka od rođakinje Elizabete kod koje je, prema Lukinom zapisu, ostala oko tri mjeseca. Josip problemu pristupa u skladu s mentalitetom Staroga Saveza. Priklanja se logici Zakona. Zaručnik je, prema tada važećim odredbama, mogao razvrgnuti zaruke otpusnim pismom. Forma bi bila zadovoljena i Josip bi se i dalje mogao smatrati pravednim. S time bi se složila i njegova savjest i sinagoga i gradska vrata.

Onome koji je to snovao držeći se načela Staroga Saveza, Bog progovara na tipično starosavezni način koji je zabilježen kod patrijarha i proroka. Bog mu, po svom glasniku, progovara u snu. I uvodi ga u Novi Savez. Uvodi ga u mentalitet u kojemu više nije bitan Zakon, nego Ljubav. U svijet u kojemu se baština ne stječe na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere kako nam svjedoči Poslanica Rimljanima.

Bog Josipa budi oda sna u vrijeme milosno, ljubavlju djelotvorno.

Josip, čineći kako mu naredi anđeo Gospodnji svjedoči nam da smo pozvani utjelovljivati Božju volju i onda kada ju ne razumijemo. Josipovo Kako će to biti ni po čemu se ne razlikuje od Marijina Kako će to biti. Josipovo Neka mi bude po tvojoj riječi ni po čemu se ne razlikuje od Marijina Neka mi bude po tvojoj riječi. Josipovo sudjelovanje u povijesti spasenja je jednako nužno i jednako vrijedno kao i Marijino.

Josipa i Mariju ne razlikuje služba, nego način na koji su participirali u toj službi. Oboje Bog želi trebati. Oboje želi, oboje treba i oboje moli za suradnju. Marija je žena i biva majkom. Josip je muškarac i biva ocem pred Zakonom i ljudima.

Marija i Josip svojom malenošću krijepe nas koje moćnici i mediji smatraju malenima. Svjedoče nam da nismo na svijetu niti slučajno niti uzalud, nego da smo, u Božjem promislu, željena i voljena bića s poslanjem.

Nakon što je prepoznao Božju volju, shvatio važnost vlastitoga postojanja i poslanja te odbacio zamamnosti površne banalnosti, sv. Josip prelazi na trajno samozatajno djelovanje. Čini ono na što je pozvan.

Ne buči pred sobom, niti se bori za privilegije, nego služi Bogu i čovjeku. Pače, služi samom Bogočovjeku. U nadi protiv svake nade živi svakodnevnicu. Nije svjedok čudesa, nego sudionik odrastanja. Nije svjedok izrečenih prispodoba, nego sudionik stjecanja iskustva. Nije svjedok spasenjskih poruka, nego sudionik zrenja u skrovitosti.

Valja nam učiti od sv. Josipa i činiti poput njega. Valja nam trajati u nenametljivoj prisutnosti. Valja nam izvršavati Božju volju čineći što treba, onda kada treba. A kada učinimo sve što smo bili dužni učiniti na nama je da se povučemo kako bi Krist neprestano bio u prvom planu.

Nikola Kuzmičić

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

Prikaži komentare

(19 komentara)

19 thoughts on “Muž koji se zove Josip

  1. Marijino i Josipovo 'kako će to biti' i 'neka mi bude' razlikuje se po svemu, jer Marija je dogmatski proglašeno, bez grijeha začeta, a Josip nije, tako da se posljedično, njihovo pitanje i pristanak, razlikuju koliko i nebo i zemlja. Možda se može to tako pjesnički zaoštriti, kako je napisano u članku, ali ja radje ne bih… :)

  2. Marijino i Josipovo 'kako će to biti' i 'neka mi bude' razlikuje se po svemu, jer Marija je dogmatski proglašeno, bez grijeha začeta, a Josip nije, tako da se posljedično, njihovo pitanje i pristanak, razlikuju koliko i nebo i zemlja. Možda se može to tako pjesnički zaoštriti, kako je napisano u članku, ali ja radje ne bih… :)

    • Također i Josipovo sudjelovanje u povijesti spasenja mislim da nije nužno, jer bi se moglo zaključiti da je Josip biološki otac, a kako nije, onda nije ni nužno, on je samo čuvar 'djeteta i njegove majke' kako se to čita po evanđeljima. Uvijek je implicitno naglašeno da je Josip sporedan npr. 'Uzmi dijete i njegovu majku…' i ovdje se može pjesnički zašiljiti da je nužan, ali ni ovdje radje ne bih. Inače mi se sviđa kako autor piše, ali ova kolumna baš i ne… :)

    • Također i Josipovo sudjelovanje u povijesti spasenja mislim da nije nužno, jer bi se moglo zaključiti da je Josip biološki otac, a kako nije, onda nije ni nužno, on je samo čuvar 'djeteta i njegove majke' kako se to čita po evanđeljima. Uvijek je implicitno naglašeno da je Josip sporedan npr. 'Uzmi dijete i njegovu majku…' i ovdje se može pjesnički zašiljiti da je nužan, ali ni ovdje radje ne bih. Inače mi se sviđa kako autor piše, ali ova kolumna baš i ne… :)

    • Nije Josip samo čuvar djeteta već svjedok pred narodom da je dijete bezgrešno začeto, da je Josip napustija Mariju onda nitko od naroda ne bi povirova u priču o bezgrešnom začeću i priča bi otišla u ko zna kojem smjeru

    • Turizam U Maslenici, nemam ništa protiv Josipa, koji je uostalom svetac, no o Mariji su izrečene dogme da je Bogorodica, da je bezgrješno začeta, da je vječna djevica i da je dušom i tijelom uznesena na Nebo. Sve dogme o Mariji isprepletene su sa dogmama o Isusu Kristu, da je pravi Bog i pravi čovjek, da mu otac nije Josip, već da je začet po Duhu Svetomu, da je Marija morala biti očuvana od istočnog grijeha da bi mogla roditi Krista koji je utjelovljeni Bog…, i posljedično pošto je čista od svakoga grijeha, pošto je nosila samoga Boga u svom krilu, pošto je netaknuta od čovjeka, neokaljana, mogla je biti uznesena na Nebo dušom i tijelom… Onaj tko je bez grijeha začet (Marija) nalazi se u potpunom sjedinjenju s Bogom, jer grijeh i jest odvajanje od Boga, tako da Marijin 'neka mi bude' je sam Božji glas koji govori kroz nju, po njezinom 'da' moguća je Povijest spasenja, moguće je Utjelovljenje, a s njeziim 'ne' sve bi palo u vodu…, a Marijino 'kako će to biti' je obično traženje razjašnjenja jer Marija nema božansko znanje pa mora pitati na koji će se način to dogoditi, a nije vezano za sumnju, dok je Josipov 'neka mi bude' riječ običnog grješnog čovjeka, a njegov možebitni 'ne' bi bio 'ne' običnog griješnog čovjeka koji ne bi mogao zaustaviti ili bitno utjecati na Povijest spasenja i Utjelovljenje… Josip još nije bio ni otkupljen jer Krist nije bio uskrsnuo…, dok je u Mariji po posebnoj privilegiji sve bilo anticipirano, također Josipov, 'kako će to biti' je vapaj čovjeka izjedana sumnjama, čega ne može biti ni trunke u Mariji jer bi onda bila grješnica…
      Kad netko kaže da se ono što čini Josip ne razlikuje od onoga što čini Marija i da je Josip jednako nužan kao i Marija, izjednačava Mariju sa svim ostalim ljudima i posljedično proizlazi da ona ne može biti Bogorodica, dakle bi bilo nužno učešće muškarca u začeću, Krist ne bi mogao biti Bog nego bi Isusa Bog učinio Kristom po njegovoj muci i križu i savršenom životu… pa bi tako Krist postao Sin (sin malim slovom) po adopciji, kako to, i slično tome, tvrde mnogi danas, pa se onda Krist izjednačava s Budom itd… Sve ove stvari, hereze koje se danas događaju i razdiru Crkvu, započinju na način da se zaniječu 'male stvari' i onda posljedičnom logikom sve se raspadne… To se dogodilo u vrijeme protestantske reforme npr… Ne želim reći da je autor ovoga članka nešto namjerno htio isprovocirati, nego samo želim upozoriti na važnost onoga što se govori, jer dogme nisu tamo neki privjesci koji nemaju veze sa životom, nego su ključni sastav vjere o kojem sve ovisi, sav kršćanski život… Rasturi dogme i rasturit ćeš Crkvu… vrag to predobro zna…

    • Inače, biti očuvan od istočnog grijeha ne znači biti očuvan od nečeg seksualnog, već znači biti u jedinstvu s Bogom kakvo su uživali ljudi prije istočnog grijeha, to dalje znači biti u svojevrsnom 'visio beatifica' u kojem je ljudska volja potpuno sjedinjena s Božjom voljom tako da snaga izrečenog 'da' i 'ne', onoga tko je u takvom sjedinjenju s Bogom, ima skoro pa božansku snagu, dakle je snaga Marijinog 'da' ili 'fiat' snaga koja pomiče galaksije…
      A Josipov 'da' svakako ima svoju veliku vrijednost, to je 'da' jednog velikog sveca, i taj 'da' se može uspoređivati s 'da' drugih svetaca ili nas samih i može se također vrlo korisno psihologizirati koliko se hoće i izvlačiti vrlo korisne motivacije za svakodnevni život kršćanina, ali se nikako ne može uspoređivati s Marijinim 'fiat' jer je to na sasvim drugoj ontološkoj razini, a brkanje ontoloških razina je majka svih teoloških zabluda…

  3.  ” A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.”Uvijek ostajem zadivljena kod ovih riječi iz Evanđelja. Ništa ne moći povezati, biti duboko  povrijeđen, razočaran, u nevjerici da ti voljena osoba može prirediti nešto što narušava svu tvoju čast i sav trud oko čestitog života, a ipak ne razmišlja o sebi i ne stavlja sebe na prvo mjesto, Josip razmišlja o tome kako da izađe iz situacije u koju ga je dovela voljena osoba, a da to bude za nju, a ne za njega, što bezbolnije, što jednostavnije. U takvoj situaciji biti krajnje osjetljiv na drugoga i razmišljati o tome kako da onaj drugi prođe što bezbolnije zaista nema nigdje paralele.  Preispituje kako to može riješiti po ljudski, po pravu onoga vremena. Zakon je vrlo jasan i nekako se smiruje, savjest mu ništa ne može predbaciti. Teško se mogao smiriti i donijeti konačnu odluku. A Bog mu kaže drugačije i on ” učini kako mu naredi anđeo Gospodnji ” Voljela bih imati tu osjetljivost i tako jednostavnu poslušnost onome što Bog traži od mene. Dragi sveti Josipe, uvijek me zagovaraj i moli za mene.

  4. Petar Nodilo, citiram vaš tekst , jer ga doživljavam kao istinitog: ”  ‘visio beatifica’ u kojem je ljudska volja potpuno sjedinjena s Božjom
    voljom tako da snaga izrečenog ‘da’ i ‘ne’, onoga tko je u takvom
    sjedinjenju s Bogom, ima skoro pa božansku snagu, dakle je snaga
    Marijinog ‘da’ ili ‘fiat’ snaga koja pomiče galaksije..” 
    .Nemam toliko obrazovanja da bih vas mogla stručno nadopuniti, ali “visio beatifica” mi kao izraz ne odgovara onome što je čovjeku dostupno kao STVARNOST. Teško je to ljudskim riječima objasniti, ali čovjek sjedinjen s voljom božjom je na neki način dio cjeline Boga. I to je STVARNOST. Oprostite na mojoj slobodi da Vam se obraćam. Htjela sam samo reći da bi ” visio ” trebalo zamijeniti sa riječju stvarnost. Kako ne poznam stručnu terminologiju, možda sam u krivu. Oprostite i hvala za vaše razmišljanje..

    •  Marija, nije važno koja se riječ koristi, važno je da se razumije što se hoće reć, a nije osobito važno biti teološki obrazovan jer više puta kroz povijest ispravnost dogmi je obranio običan vjernički narod dok su teolozi, čak i mnogi biskupi upali u herezu, kao u vrijeme arijanizma npr. Htio sam samo reć da Katolička i Pravoslavna crkva ljubomorno čuvaju i njeguju dogme o Djevici Mariji stalno naglašavajući da je Marija Nova Eva, Majka Crkve, Bogorodica itd hoteći reći da je drugačija od svih stvorenja, druge kvalitete, takoreći. E sad ako se Crkva toliko muči da to naglasi i prenaglasi, kroz sva stoljeća, i dan danas, mislim da je ipak malo, u najmanju ruku, nepromišljeno reći da se Marijin ‘fiat’ o kojem su pisali nebrojeni mistici Crkve, a ne samo teolozi, po ničemu ne razlikuje od Josipovog ‘da’ ili da je Josip jednako nužan kao i Marija. Crkveni oci, mistici i teolozi svih stoljeća govore upravo suprotno, i to suprotno je vjera Crkve, o tome suprotnome su izrečene dogme, nisam ja to izmislio, tako da uopće nisam važan u cijeloj priči… Marija je Nova Eva, a Josip nije Novi Adam već je Isus Krist Novi Adam, i u Isusu kao Novom Adamu preko Marije kao Nove Eve dolazi spasenje čovjeku, obnavlja se čovječanstvo, izvlači od grijeha. Kako je po starom Adamu preko stare Eve na sve ljude istočnim grijehom prešla smrt, tako je po Novom Adamu Isusu Kristu preko Nove Eve Marije (Bogorodica…) na sve ljude došao život…
      Josipova uloga nije na takav način odlučujuća… pa Apostol Pavao i svaka druga teološka knjiga o tome govori…
      Evo još jedan primjer: jednako tako ‘ne’ jednog anđela nema istu težinu kao i ‘ne’ jednog čovjeka jer anđelov ‘da’ i ‘ne’ zahvaća kroz cijelo anđelovo biće i postaje konačni ‘da’ i ‘ne’ koji se ne može povući, promijeniti, jer anđeo nije u procesu nastajanja i mijenjanja kao čovjek (jer kad bi čovjek mogao donositi apsolutne odluke ne bi se mogao mijenjati, čovjekove ‘plitke’ odluke su uvijet njegove promijene i rasta kroz vrijeme), ne nalazi se u vremenu i prostoru u kojem je nemoguće donijeti apsolutnu odluku koja ne bi ostavljala barem malo prostora za promijenu, upravo zato je odluka pobunjenih anđela neopoziva, a čovjek takvu konačnu odluku može donijeti samo u času smrti kad napušta prostorno-vremenske kategorije… Na sličan način, ne kao anđeo, već kao stvorenje bez istočnog grijeha, kao ‘milosti puna’ Marijin ‘fiat’ (‘da’) je takoreći slične kvalitete kao anđelov, nije to ‘fiat’ palog čovjeka podložnog promjenama, već ‘fiat’ (‘da’) neopozive i apsolutne vrijednosti, a Josip nema veze s tom cijelom pričom… njegova priča je druga priča i vrlo je vrijedna i jedinstvena i nezamijenjiva, ali ipak nema veze s ovom pričom…
      Nekome se sve ovo čini nevažno i kao teološko cjepidlačenje, ali u stvarnosti više-manje svi problemi (praktične nevjere i sl) koje danas imamo su nastali kad su reformatori poput Luthera, zanijekali dogme…

    • Ma razumijemo se, nema problema. A što se tiče načitanosti, nebitno je tko je načitan a tko nije, nekad, čak često, su oni koji su nenačitani bolji tumači vjere od načitanih. Ovo što sam ja napiso bi moja mama puno jednostavnije i bolje objasnila bez načitanosti. Ne dolazi vjera po načitanosti. Načitanost može pomoć, a može i odvest u propast, kao i svaka druga stvar ovisi o tome što čovjek s njom napravi… A u donjem komentaru Mariji sam još malo pokušo pojasnit stvari, nadam se da nisam zakompliciro. :)

  5. Citat: ”Mi ćemo se radije prikloniti Objavi nego li objavama i …”
    Po kojem kriteriju razlučujete što je ‘Objava’, a što ‘objava’ (privatna, kako se danas tumači modernim tretiranjem)???
    Zar nije tzv. privatna objava i npr. Sv. Ivanu Evanđelisti kada mu se Gospodin obraća?

    Zar neznate?
    Božje: Nije bitno tko govori već je bitno što je rekao. (ispravno)
    Vražje: Nije bitno što je rečeno nego tko je rekao. (neispravno)

    Zar se nisu svećenici i teolozi već nekoć davno skliznuli na tu sotoninu smicalicu jer nisu slušali vrijednost Božje Riječi Božjeg Sina nego se zasljepili što je stolarov sin i što je Mesija trebao doći iz Betlehema, a Isus iz Nazareta?, Galileja?
    Kad u ljudskoj duši nema Ljubavi ni um ne pomaže.
    Božji blagoslov svima. 

  6. Kad bi bar i mi imali tu snagu samozatajnog djelovanja. Snaga našeg ega nam to priječi. Mogu jedino moliti: Bože pomozi, oslabi našu sebičnost ili bolje pomozi kako bi to sami mogli učiniti.

    • Cisto da podsjetim kako pojedini znanstvenici tvrde da Isus nije mogao biti rodjen u Betlehemu, vec da je to konstrukt kako bi se ispunilo navodno prorocanstvu o mesiji koji dolazi iz Davidova rodna grada. Sumnje se dalje nastavljaju navodnim sudjenjem na Pesah, itd., itd.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>