Ime Ivanka hrvatska je inačica njezina imena Gianna. Bila je deseto od trinaestero djece. Dva brata postala su svećenici: Enrico je redovnik kapucin (redovničko ime fra Alberto) i liječnik, misionar u Brazilu; a Giuseppe je svećenik i inženjer u biskupiji Bergamo u Italiji. Njena sestra Virginia bila je časna sestra kanizijanka, te je i ona kao liječnica djelovala u misijama u Indiji. Za vrijeme studija radila je sa siromašnim i starim ljudima. Završila je fakultet u Paviji, u Italiji i postala liječnica. Naknadno je specijalizirala pedijatriju i radila s majkama, bebama i starijim ljudima. Bila je aktivna vjernica i zaljubljenica u skijanje. Razmišljala je o tome da postane časna sestra, ali se ipak udala za ing. Pietra Mollu 1955. g. Rodila je troje djece: Pierluigija, Mariolinu i Lauru i nastavila liječničku karijeru. Redovito su u obitelji molili krunicu i čitali Bibliju.

U 39. godini bila je trudna s četvrtim djetetom. Liječnici su joj za vrijeme trudnoće dijagnosticirali cistu na jajniku i predlagali joj da pobaci, kako bi je mogli operirati. Izjavila je: “Ako morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte, izaberite dijete, inzistiram. Spasite ga. ”

Suprug Pietro je cijelo vrijeme bio uz nju, tješio je i davao joj podršku. Ujutro 21. travnja 1962. rodila je zdravu djevojčicu Giannu Emanuelu. Liječnici su se borili za život njene majke Ivanke, ali je sedam dana nakon poroda, u neizrecivoj boli i nakon ponovljenih usklika “Isuse, ljubim Te, Isuse, ljubim Te”, preminula u bolnici u Monzi.

Njezin pogreb bio je prigoda duboke boli, vjere i molitve. Pokopana je na groblju u mjestu Maseru (4 km udaljeno od grada Magente). U nedjeljnom Angelusu od 23. rujna 1973. godine, opisao je papa Pavao VI. njezin akt kao “svjesno posvemašnje predanje” .

Brzo se proširio glas o njezinoj žrtvi iz ljubavi prema nerođenom djetetu i svetosti. Mnogi su hodočastili na njezin grob, a i brojna su svjedočanstva drugih žena koje su u teškim trenucima poroda ili trudnoće zazivale Ivanku da ih zagovara, i teškoće su čudesno prošle. Stoga je pokrenut postupak njezine kanonizacije. Proglašena je blaženom 24. travnja 1994. god. tijekom Međunarodne godine obitelji. Papa Ivan Pavao II. je 16. svibnja 2004. godine proglašava svetom, uz prisustvo njezinog tada 92-godišnjeg supruga i djece.

Ovu izuzetnu ženu opisuju kao sveticu naše svakodnevice, njezina poduka ima temeljno životno značenje za obitelj kao prvu zajednicu, gdje se upija ljubav, vjera, ćudoredne vrijednosti. Posljednje dijete, Gianna Emanuela, krenula je majčinim stopama i danas je također liječnica u Italiji, dok je Laura, drugorođena kćerka, ekonomistica, koja ujedno surađuje s katoličkom udrugom »Voglio vivere« kojoj je cilj promicanje poruka sv. Ivanke Berette Molla.

U župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom u Gorskom kotaru postavljena je i posvećena slika sv. Ivanke, a na kraju svečane mise otkrila ju je kćerka pokojne svetice, Laura Molla.

Spomendan joj je 28. travnja.

Sv.  Ivanka je prva liječnica koja je proglašena svetom i zaštitnica je trudnica, djece i promicatelja kulture života.

Molitva sv. Ivanki

Sveta Ivanka, uzorna majko i ženo, koja si žrtvovala svoj život da bi tvoje dijete moglo živjeti, čuj našu molitvu, danas kada toliki zaziru od života, kada nerođeni nemaju gotovo nikakva prava, kada mnogi zagovaraju pobačaj i ostale oblike nasilja nad životom. Molimo za trudnice u poteškoćama, molimo za nerođene u opasnostima pobačaja, za očuvanje obitelji i bračne ljubavi. Ti, koja si nam veliki primjer i ohrabrenje, pomozi da prihvatimo svoj križ i gledamo uvijek u Isusa, koji je Život i Ljubav. Neka nas nada vječne radosti, održi u činjenju dobra i izbjegavanju zla. Amen.