Biskup Anthony Fisher, OP, nedavno je objavio svoju novu knjigu, “Katolička bioetika za novo tisućljeće” (Cambridge University Press), u kojoj nastoji objasniti i obraniti crkveno stajalište o nizu bioetičkih pitanja.

Biskup Fisher nije samo biskup Parramatte (zapadni Sydney), nego i profesor moralne teologije i bioetike na Institutu za brak i obitelj Ivan Pavao II. u Melbourneu. Postoji mnogo toga za pohvaliti u području suvremene zdravstvene skrbi i bioistraživanja, priznaje u uvodu knjige. Ipak, kada je riječ o etici, onda je često prisutan mentalitet onoga što je nazvao “tehnološkim imperativom”. Naime, ako se nešto može učiniti, da onda to i treba biti učinjeno. Protivnike ovog mentaliteta se označava kao one koji se protive napretku.
Biskup Fisher navodi niz smjernica koje valja uzeti u obzir. One uključuju činjenicu da postoje objektivne istine o ljudskoj osobi, da mi kao osobe posjedujemo intrinzično dostojanstvo, da su ljudska djela često složena, te da imamo odgovornost štititi život. Jedno poglavlje je posvećeno temi savjesti, koja nije, kako biskup Fisher objašnjava, tek puka vrsta jakog osjećaja ili iskrenog mišljenja. Našu savjest, objašnjava on, trebaju voditi objektivna načela ili se riskira degeneracijom u puki izraz naših osobnih preferencija.

Informiranje savjesti

Crkveni nauk, nastavio je, “nije neki vanjski izvor moralnog mišljenja s kojim se privatna savjest mora baviti. Umjesto toga, on informira savjest, baš kao što duša informira tijelo, dajući mu oblik i smjer iznutra.”
Najveći dio knjige sastoji se od poglavlja o specifičnim temama, kao što su: kada počinje ljudski život, eutanazija, transplantacija i pobačaj.
U poglavlju o matičnim stanicama je naglasio da je pretjerani publicitet o svim obećavanim lijekovima kao rezultatu istraživanja embrionalnih matičnih stanica pokazao svoje pravo lice. Biskup Fisher je naglasio da je do sada čak i Ian Wilmut, tvorac klonirane ovce Dolly, odustao od kloniranja i istraživanja embrionalnih matičnih stanica, te kaže da je reprogramiranje adultnih matičnih stanica put kojim treba ići. Čak i kad bi se ostvarila obećanja s embrionalnim matičnim stanicama, u tom poglavlju nastavlja objašnjavati da je to još uvijek neetično jer je rani ljudski embrio uistinu čovjek.

Kršćanstvo nije protiv znanosti, kao što neki tvrde, biskup Fisher nastavlja, ono je za znanost, ali i za dosljednu obranu ljudskog života od njegovih najranijih faza.

“Kada nas parlamenti, medicinske korporacije ili pojedini laboratoriji odvedu niz sklisku padinu ubijanja jednih u korist drugih, mi smo dobrano na putu prema drugim kretanjima sutrašnjice koju današnja javnost neće tolerirati”, upozorio je on.
Vraćajući se na temu pobačaja i genetskog testiranja u drugom poglavlju, biskup Fisher tvrdi da usredotočenost na prava i autonomiju nije od velike pomoći u određivanju što učiniti. “Kod majčinstva se ne radi o vlasništvu ili natjecanju”, kaže on.
Govor o tzv. pravu na pobačaj ne uzima u obzir naše odnose s drugima i implikacije naših izbora za tuđe živote i za opće dobro, istaknuo je.
Kada je riječ o pobačenim embrijima koji imaju neku vrstu oštećenja biskup Fisher promišlja da je bolje umjesto pitanja je li bolje da je mrtvo, ako je suosjećanje naš pravi problem, da osiguramo da djeca s invaliditetom dobiju odgovarajuće liječenje i svaki oblik pomoći .
Ako toga nema, onda je umjesto suosjećanja više riječ o predrasudama kada je u pitanju prenatalni probir i pobačaj.

Znak suprotnosti

U svom poglavlju o umjetnoj prehrani za komatozne bolesnike, biskup Fisher je napravio više opći pregled o katoličkoj bioetici. Istaknuo je kako se katoličanstvo protivi mnogim promjenama u stavovima prema ljudskoj osobi te je postalo “znakom proturječja”.
Tu je došlo, nastavlja on, do promjena u filozofskim pogledima koji danas vide ljudsku osobu kao neku vrstu funkcionalnog sustava.
Za razliku od toga: “Kršćanstvo se drži realističnog prikaza osobe kao bića koje je materijalno, živo, animalno, racionalno, slobodno, društveno, emocionalno i besmrtno, i tako nudi metafizičke i biološke argumente za ovu osobnost od prvog do posljednjeg trenutka te bivstvene egzistencije.”
Autonomija nije izvor ljudske vrijednosti ili vrjednota, ističe on, citirajući Ivana Pavla II.

Druga dva vrlo relevantna poglavlja ispituju ulogu i odgovornost katoličkih bolnica te kako katolički političari trebaju djelovati u svojim političkim dužnostima.

Iako je knjiga napisana na vrlo visokoj razini, mnoga promišljanja u knjizi biskupa Fishera predstavljaju vrijedan vodič u današnjim spornim bioetičkim raspravama.

Izvornik: zenit.org

Preveo: Tihomir Ježinac, dr.med.

Preuzeto s Hkld.hr