IZBJEGLIČKA KRIZA
Tko doista ugrožava ‘kršćanski’ Zapad?
Lijepo zvuči sintagma o „zapadnoj kršćanskoj civilizaciji“ ali kad zagrebemo ispod njezine površine, onda nalazimo samo prah kao ispod suhe, ispucale bezvodne zemlje
Sve je glasniji argument da valovi sirijskih izbjeglica ugrožavaju „zapadnu kršćansku civilizaciju“.
Može li Europu doista ugroziti stotinjak tisuća očajnika koji mitski Zapad vjerojatno idealiziraju puno više od nas Hrvata prije 25 godina – tu Arkadiju koja je nas ostavila na milost i nemilost šinjelima i tenkovima jugoslavenske vojne mašinerije? Zaista, trese li se taj „kršćanski Zapad“ pred izbjeglim Sirijcima ili je to samo još jedan alibi za vlastitu dekadenciju?
Lijepo zvuči sintagma o „zapadnoj kršćanskoj civilizaciji“ ali kad zagrebemo ispod njezine površine, onda nalazimo samo prah kao ispod suhe, ispucale bezvodne zemlje. Odakle se odjednom pojavila ta „kršćanska zapadna civilizacija“ koja postoji još samo kao epika u usmenoj predaji, štoviše, prezrena i od politike, i od prava i historiOgrafije – poput mita kojeg se zapadna Europa već godinama ustrajno odriče u ime ateističkih tlapnji?
Sad se prizivamo na ono što je sam taj „kršćanski Zapad“ odavno odbacio kao anakronizam. Jadna je ona kršćanska civilizacija koja se boji da bi je moglo ugroziti nekoliko desetaka tisuća žena, djece, nejačadi i uplašenih muškaraca koji su utekli od isilovske kame – koja tako jezovito podsjeća na četnički stil ubijanja i progona. Odrubitelje glava suvremena Hrvatska je upamtila u nedavnoj prošlosti, i more prognanika i izbjeglica s hrvatskih teritorija okupiranih od četničke kamarile.
Što je, dakle, i gdje je ta nesretna ugrožena zapadno-kršćanska civilizacija? Ugrožavaju li je sirijska uplakana djeca ili Afrikanci koji se utapaju u Sredozemnom moru, nadomak talijanskih obala, ili je ugrožava vlastita dekadencija, nemoral svake vrste, nedostatak upravo onog kršćanskog duha na kojeg se sada pozivaju zabrinuti čuvari izblijedjele memorije? Vladari europske unije su izričito odbili da se Boga uopće spomene u njezinim dokumentima. Bog je u zapadnoj Europi protjeran u geto, mentalni, pravni, društveni, psihološki i medijski – hoće li se sada odazvati taj prezreni Bog kad ga zazovu ustrašeni briselski agnostici i ateisti?
Stvarnost je, na žalost, drukčija od naših desnih fantazmagorija o kršćanskoj civilizaciji. Ona je, pak, da vas obavijestim, odavno postala – nekršćanska i izrazito anti-kršćanska civilizacija koja se svoje kršćanske prošlosti stidi, koja odgaja naraštaje u samozaboravu tradicije, i koja je danas postala bastion transrodne ideologije – transvestitski svijet u mnogočemu, svijet bez identiteta ili multipliciranog identiteta koji se rastače na atome u relativističkoj retorti. Kako biblijski proroci kažu, „Jeruzaleme, propast je tvoja u tebi“, a ne u onima koji nadolaze. Oni su samo alibi za povijesne propuste jedne velike civilizacije koja se odrekla sebe same.
