Zasto je Rijec postala tijelom

456 Nicejsko-carigradskim vjerovanjem ispovijedamo: “Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa; i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom.”

457 Riječ je postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom: Bog “nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv 4,10). “Otac je poslao svoga Sina kao Spasitelja svijeta” (1 Iv 4,14). “On se pojavio da odnese grijehe” (1 Iv 3,5):

Naša je narav, bolesna, tražila da bude ozdravljena; pala da bude podignuta; umrla, da bude uskrišena. Izgubismo posjedovanje dobra; bilo je potrebno da nam se nadoknadi. Utonulima u tamu, bilo nam je potrebno svjetlo; izgubljeni, očekivasmo spasitelja; utamničeni, pomoćnika; robovi, osloboditelja. Zar svi ti razlozi bijahu bez važnosti? Nisu li bili dovoljni da pokrenu Boga te siđe sve do naše ljudske naravi da je posjeti, jer se čovječanstvo nalazilo u stanju tako bijednom i nesretnom?

458 Riječ je postala tijelom da bismo tako spoznali ljubav Božju: “u ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je Sina svoga jedinorođenoga poslao u svijet da živimo po njemu” (1 Iv 4,9). “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16).

459 Riječ je postala tijelo da nam bude uzor svetosti: “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene” (Mt 11,29). “Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). I Otac, na brdu preobraženja, nalaže: “Slušajte ga” (Mk 9,7). U stvari, on je uzor blaženstava i norma novog zakona: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio” (Iv 15,12). Ta ljubav uključuje djelotvorno predanje samih sebe njegovom nasljedovanju.

460 Riječ je postala tijelom da postanemo “zajedničari božanske naravi” (2 Pt 1,4): “Razlog radi kojega je Riječ postala čovjekom, i Sin Božji, Sinom čovječjim jest da bi čovjek, ulazeći u zajedništvo s Riječju i primajući tako božansko posinjenje, postao Sinom Božjim”.”Zaista Sin Božji je postao čovjekom da nas učini Bogom”.”Jedinorođeni Sin Božji, hoteći nas učiniti dionicima svoga božanstva, uzeo je našu narav da bi, postavši čovjekom, ljude učinio bogovima”.

Utjelovljenje

461 Preuzimajući izraz sv. Ivana (“Riječ tijelom postade”: (Iv 1,14), Crkva naziva “Utjelovljenje” čin kojim je Sin Božji uzeo ljudsku narav da u njoj ostvari naše spasenje. Crkva veliča otajstvo Utjelovljenja u himnu što ga donosi sveti Pavao:

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sâm sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu (Fil 2,5-8).

462 O istom otajstvu govori poslanica Hebrejima:

Zato On, ulazeći u svijet, veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: “Evo dolazim!” (…) vršiti, Bože, volju tvoju!” (Heb 19,5-7).

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]

463 Vjera u istinsko Utjelovljenje Sina Božjega raspoznajni je znak kršćanske vjere: “Po ovome prepoznajete Duha Božjega; svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je” (Iv 4,2). To je radosno uvjerenje Crkve već od početka, kada kliče “velikom Otajstvu pobožnosti”: “On se očitovao u tijelu” (1 Tim 3,16).

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)