Zaharija i Ivan

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”

Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.” Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”

Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”

Lk 1,5-25

Tijekom protekla dvadeset i četiri tjedna promišljali smo o osobama iz Isusova rodoslovlja. To nam je bila svojevrsna priprava za Božić, svetkovinu rođenja Gospodnjega.

Najprikladnije je povratak iz Staroga u Novi Savez napraviti preko Ivana Preteče i njegova oca Zaharije. Čudesan opis događaja koji je prethodio Ivanovu začeću zapravo je prijelaz iz mentaliteta Staroga Saveza u svijet Kristove nazočnosti.

Dok je obavljao svećeničku službu

Zaharija, Ivanov otac, bijaše svećenik. Svećenik Staroga Saveza. Svećenik vremena u kojemu se vjerovalo da izabranje pa i svećenička služba dolazi po rođenju. Da je netko spašen i privilegiran ako je rođen u nekom narodu ili nekom plemenu.

Ivan, Zaharijin sin, postaje navjestitelj Novoga Saveza u kojemu dijete Božje i vršitelj svećeničke službe može postati bilo tko ako prihvati Isusov poziv na obraćenje. Na jednaki način i član ministerijalnoga svećeništva može postati bilo koji čovjek bez obzira na podrijetlo ili sposobnosti koje ima.

Uđe u Svetište Gospodnje

Zaharija, Ivanov otac, ulazi u Svetište Gospodnje kako bi na tom svetom mjestu Staroga Saveza proslavio Boga prinosom kada. Vjerovalo se da je Bog nastanjen među ljudima u Hramu koji mu je čovjek sagradio.

Ivan, Zaharijin sin, daleko od Hrama i ljudskih rukotvorenih svetišta, naviješta Boga koji je prisutan u svakom prostoru i vremenu. Naviješta dolazak Krista koji će nas krstiti Duhom Svetim. Onim Duhom koji se ne da ničim ograničiti.

Zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti

Zaharija, Ivanov otac, biva sankcioniran zbog svoje nevjere. U skladu s mentalitetom Staroga Saveza Bog se po anđelu predstavlja kao onaj koji kažnjava nevjeru.

Ivan, Zaharijin sin, najavljuje Novi Savez. Odbacuje sliku o Bogu koji kažnjava i ukazuje na onoga koji će biti novi Jaganjac koji će na sebe primiti grijehe cijeloga svijeta. Ukazuje na Krista koji neće kažnjavati grešnike, nego će ih ljubavlju otkupiti i pozvati na obraćenje.

Osta nijem

Zaharija, Ivanov otac, po izlasku iz Svetišta ne može ljudima ništa reći o događaju kojemu je bio svjedok. Čak ni znakovi, kojima im je pokušao objasniti, ne bivaju shvatljivi. Stari Savez, zajedno sa Zaharijom, zbunjeno šuti pred otajstvom Božje ljubavi.

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku[/facebook]

Ivan, Zaharijin sin, s druge strane postaje svjedok i preteča nečega što sam nije iskusio i onoga kojega nije poznavao, ali je bio otvoren Duhu Svetom i spreman dati svjedočanstvo. A njegovo svjedočanstvo je bila jako i poticajno tako da mu je dolazio silan svijet i obraćao se.

Zatrudnje Elizabeta

Zaharija, Ivanov otac, zajedno sa svojom suprugom Elizabetom, smatrao je da Bog nagrađuje ljude brojnim potomstvom i da je nemanje djece znak grešnosti, Božje kazne i sramota.

Ivan, Zaharijin sin, živi na potpuno drugi način. Opredjeljujući se za potpuno predanje Bogu sam izabire beženstvo i život bez potomstva, znajući da se vrijednost čovjeka ne očituje po broju rađanja, nego po kvaliteti života i dobrim djelima učinjenim u ljubavi i na proslavu Kraljevstva Božjega.

Nikola Kuzmičić