“O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga stavljao ruke i ozdravljao ih.”

Bolesnika je bilo toliko da je “sav grad nagrnuo k vratima”. Doveli su bolesnike “uvečer, kad sunce zađe”. Zašto ne prije? Sigurno je toga dana bila subota. Nakon zalaska sunca započinjao je novi dan i prestaje obveza subotnjega počinka, koju su pobožni Židovi vjerno vršili.

Evanđelje po Luki donosi nam ovu pojedinost: “na svakoga je stavljao ruke” i ozdravljao ih. Isus pažljivo promatra svakog bolesnika i posvećuje mu svu pažnju, jer je Isusu važna svaka osoba, a posebno ona koja trpi. Isus svakoga prima s dobrodošlicom, njegovo osjećajno i milosrdno srce otvoreno je svakome, posebice najpotrebnijima.

Svi mi, koji želimo biti vjerni Isusovi učenici, trebamo od Isusa učiti kako se ophoditi prema bolesnicima i kako ih ljubiti. Prilaziti im s poštivanjem, ljubavlju i milosrđem, radujući se ako im možemo u nečemu poslužiti. Posjećujmo ih, pravimo im društvo, omogućimo im primanje sakramenata. U njima, na osobit način, gledajmo Krista.

U životu ćemo i sami možda biti bolesni ili će netko od naših bližnjih biti bolestan. To je blago koje nam je Gospodin predao na čuvanje. Gospodin nam se približio kako bismo naučili više voljeti i kako bismo ga lakše pronašli. Kroz odnose s ljudima koji trpe od raznih bolesti ostvaruju se Božje riječi: “Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.”

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]