Vrati se

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se.

Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?” A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Lk 17,11-19

Biblijska čitanja nam svjedoče istinu da je Bogu stalo do svakoga čovjeka bez obzira kojem prostoru i vremenu pripadao ili koje narodnosti i vjere bio. Bog želi da se svaki čovjek spasi. Svaki od nas bi ponajprije trebao sebi posvijestiti istinu da Bog želi i moje spasenje, a onda bi trebao prijeći na sljedeći korak. Pomoći drugim ljudima da postanu dionici spasenja, navijestiti im Božju ljubav i dobrotu te, ako treba, sve podnositi sa željom da ustrajemo i s Kristom kraljujemo.

Isuse, učitelju

Ulazeći u neko selo, kako nam svjedoči evanđeoski odlomak, Isusu je došlo u susret deset gubavaca i nazvalo ga učiteljem. To je prva stvar koju možemo naučiti od te desetorice – Isus nam je učitelj. On je onaj koji nas može naučiti kako kvalitetno živjeti. Svijet je prepun lažnih proroka i zamamnih učenja. Posvuda susrećemo one koji nas uvjeravaju da posjeduju istinu i rješenja za sve probleme. Ipak, mi kršćani vjerujemo da je samo jedan učitelj. Onaj koji je radi nas postao čovjek i koji nam je riječju i primjerom pokazao kako se živi. Onaj koji nam je dao primjer i zapovijed ljubavi.

Vrati se slaveći Boga u sav glas

U čudu koje se opisuje prepoznajemo tri stupnja. Ponajprije prepoznajemo vjeru da Isus može učiniti ono što od njega tražimo. Ta vjera se očituje u molitvi koju gubavci upućuju Isusu. Drugi stupanj je povjerenje u Isusovu riječ. Dok su išli, piše evanđelist, očistiše se. Gubavci nisu ozdravili pred Isusom. Nisu čudo doživjeli istoga trena. Imali su povjerenja da će se dogoditi ono što im je rečeno.

Treći stupanj je onaj u kojemu su se do tada složni gubavci razišli. Devetorica su svoje ozdravljenje doživjeli kao prigodu da nastave stare živote i otišli su izvršiti zakonsku odredbu. Otišli su do svećenika zatražiti potvrde o ozdravljenju koje su im jamčile mogućnost ponovnog života među ljudima. Deseti je naprotiv u svom ozdravljenju prepoznao prigodu da započne novi život. Shvatio je da mu je novi život darovan kako bi dao slavu Bogu. I on to čini. Slavi Boga u sav glas.

Svatko od nas se nalazi u istoj situaciji kao i gubavci. No pitanje je do kojega stupnja stižemo i kako se na kojemu stupnju ponašamo. Ako ne molimo, nećemo čuti Isusovo obećanje. Ako nemamo povjerenja, nećemo ozdraviti. A ozdravljeni možemo doživjeti obraćenje i započeti novi život, jednako kao što možemo prokockati milost i vratiti se starome životu.

Bijaše Samarijanac

Tuđinac koji se vratio Isusu nije bio opterećen zakonima i propisima koje su članovi Izabranog naroda slijepo izvršavali. Samarijanac je znao da je važniji Bog koji ga je spasio od Zakona. Zato se vratio. Izabrao je važnije i vrednije. Ostala devetorica su se držali pravila i običaja.

Još od Abrahamova poziva Bog od nas traži da se odričemo lažne sigurnosti koju nam pruža ustaljeni ritam i da neprestano izlazimo iznad svojih okvira. Isus nas uči da ni u jednom trenutku ne pomislimo da smo na cilju, nego da budemo svakodnevno savršeniji.

Naša je domovina na nebesima. Ovdje na zemlji smo putujuća Crkva. A na svakom putu je potrebno pažljivo promatrati što se oko tebe događa i reagirati na ono što na putu susretnemo. Onaj tko dopusti da ga se zavara kako se može opustiti pa prestati bdjeti i moliti, doživjet će nesreću na putu. A oni koji svakodnevno započinju novi dan kao novo iskustvo u približavanju Bogu, čut će Isusove riječi – Vjera te tvoja spasila.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]