Satnik

Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.” Kaže mu: “Ja ću doći izliječiti ga.” Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.”

Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.”

I reče Isus satniku: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao!” I ozdravi sluga u taj čas.

Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

Mt 8,5-17

Evanđeoski odlomak (usp. Mt 8,5-17) stavlja pred nas dvije zanimljive osobe. Rimskoga satnika i njegova slugu.

Sluga

Ne znamo ništa o tom sluzi osim da je, u vrijeme kad je satnik pristupio Isusu, ležao kod kuće uzet, u strašnim mukama.

Ipak, možemo zaključiti da je to bio dobar sluga koji je svojom dobrotom i svojom korisnošću potakao satnika da potraži pomoć u Isusa. Da rimski satnik, kojemu je povjereno upravljanje vojskom osvajača, ponizi sam sebe i moli. I taj sluga nas potiče na predano obavljanje svoga posla. Ma koji to posao bio i ma kakav to posao bio.

Nema vrijednih i nevrijednih poslova. Nema poslova koje obavljamo s ponosom ili sa sramom. Postoje samo poslovi kojima stvaramo dobro i bolji svijet ili ne stvaramo. Postoje samo poslovi koji nam pomažu da postanemo bolji čovjek ili nas umanjuju u našoj ljudskosti.

Sluga, premda obavljajući posao koji ne spada među poželjne poslove, svojim radom je uspio produžiti svoj život i povratiti zdravlje.

Satnik

Satnik nam je zanimljiv iz dvije perspektive. Prva je ona koju smo već spomenuli, odnosno ljubav prema svom sluzi što ga goni da se ne susteže zatražiti pomoć u Isusa.

Valja nam se zato odgojiti za prepoznavanje vrijednosti u drugim ljudima. Da širom otvorimo oči kako nam ne bi promaklo niti jedno dobro djelo koje ljudi čine.

Druga stvar, rječita kod satnika, njegovo je pozivanje na svoje životno iskustvo. Polazeći od svog posla, zaključio je o Bogu koji je gospodar i čija samo jedna izgovorena riječ može učiniti da ozdravi sluga.

I mi se trebamo odgojiti da u svemu što radimo i svemu što se oko nas događa prepoznajemo znakove vremena koji će nas upućivati na otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku i poticati nas na djelotvornu ljubav prema bližnjemu.

Gospodine, nisam dostojan

Skromnost rimskoga satnika i njegove riječi toliko su snažne da ih svi mi koji sudjelujemo u Misi ponavljamo neposredno prije blagovanja Tijela Kristova.

Doista nismo dostojni sami po sebi, ali Bog nas je učinio dostojnima. Bog nam je pokazao ljubav. Ljubav koja nas osposobljava da i mi ljubimo. Konkretno, zauzeto i domišljato.

Nikola Kuzmičić