Tvrda besjeda

Besjeda
Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?”

“Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.”

“A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?” Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”

Iv 6,60-69

Izraz tvrda besjeda, koji se spominje u evanđeoskom odlomku (usp. Iv6,60-69), odnosi se na Isusove riječi koje je izgovorio o Euharistiji nakon čudesnog umnažanja kruha.

Mnogi od njegovih učenika

Premda je kod većine nas kršćana na prvo slušanje, odnosno asocijativno pojam učenik i pojam apostol izjednačen, ipak je činjenica da se radi o različitim ljudima.

Naime, Isus je tijekom svog javnog djelovanja išao od mjesta do mjesta u pratnji ljudi koje je pozvao ili onih koji su sami išli za njime. Svi oni su Isusovi učenici. Ne zna se koliko ih je bilo. Najčešće se, kao i u ovom odlomku iz Evanđelja, upotrebljava neodređena zamjenica pa se spominju mnogi, mnoštvo, silan svijet i slični izrazi.

Ipak, na dva mjesta se spominju i brojevi. U Dj 1,15 se spominje da je Petar ustao među braćom, a da ih je bilo okupljeno oko sto i dvadeset duša. A u Lk 10,1 se spominje da je Isus, uz dvanaestoricu apostola, poslao i drugu sedamdeset dvojicu. Premda ove brojeve možemo gledati i simbolički, nesumnjivo imaju temelja u stvarnosti.

Isus je bio zanimljiv i po činjenici – učenica. Naime, uz muškarce koji su išli za Isusom, postojale su i neke žene koje su cijelo vrijeme išle s Isusom i bile njegove učenice od početka pa sve do Kalvarije i Uskrsa. Premda su evanđelja napisana u konkretnom prostoru, vremenu i mentalitetu, zanimljivo je s koliko se poštovanja govori o ženama u Isusovoj pratnji i koliko im se pridaje važnosti.

Čuvši to rekoše

Od Isusovih učenika koji u ovom evanđeoskom odlomku mrmljaju i odlaze možemo naučiti dvije bitne stvari. Dvije stvari koje su nam zapisane.

Ponajprije se spominje da su Isusovi učenici čuli ono što je Isus govorio. Bitno je biti uz Isusa i osluškivati njegovu riječ. I danas nam Isus govori. Bog ne šuti. Bog nije mrtav. Bog nas nije ostavio. Bitno je biti s njim i čuti njegovu riječ.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Druga stvar koju možemo od ovih učenika naučiti je potreba da se naglas kaže ono što nam leži na srcu. Potrebno je odgojiti se za artikuliranje svojih misli i javno izricanje svojih stavova.

A Isus im reče

Osim ovih dviju stvari koje su zapisane o učenicima koji su nakon Isusovih riječi odstupili i nisu više išli s njime, zahvaljujući njima možemo naučiti još dvije stvari koje nisu izričito zapisane.

Prije svega valja nam shvatiti da nije dovoljno čuti Božju riječ. Da nije dovoljno upoznati se s Isusovim riječima i djelima. Potrebno je otvoriti se Duhu Svetomu da nas on nadahnjuje i da nas uvede u istinu i život.

Jednako tako nije niti dovoljno niti ispravno samo reći svoje i otići. Potrebno je stupiti u dijalog. Potrebno je otvorena srca pristupiti Bogu moleći ga za razjašnjenje svih stvari koje nam izgledaju nejasne. Potrebno se moliti Duhu Svetome da nam prosvijeti pameti i srca da Ispravno shvatimo, govorimo i djelujemo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nikola Kuzmičić


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 7. lipnja 2012.

Možda vam se svidi