Trgovci mržnjom i smrću nikada me neće odvojiti od moje Crkve!

Ne prestajem sanjati Crkvu koja svoju sigurnost ne nalazi u svetosti svojih zidova, kipova i slika
nego u smionosti evanđeoskog života.
Ne prestajem sanjati Crkvu koja se više pouzdaje u snagu Duha nego što se plaši svojih slabosti.
Ne prestajem sanjati Crkvu koja ima snage svjedočiti i biti poticaj svojim životom
prije nego li svojim riječima,
Crkvu kojoj je životno stalo i do krajnje razočaranih, obeshrabrenih i klonulih.
Ne prestajem sanjati Crkvu koja se nikoga ne odriče zbog njegovih slabosti,
koja se ne odriče ni onih koji joj se suprotstavljaju, ni onih koji je progone.

Ne prestajem sanjati Crkvu koja se odriče svih pogodnosti koje joj svijet lukavo podmeće.
Ne prestajem sanjati Crkvu koja se bez oklijevanja, s povjerenjem u snagu svoje bezazlenosti,
suočava s podmuklostima svijeta.
Ne prestajem sanjati Crkvu koja ni zbog čega ne pristaje Božju ludost zamijeniti mudrošću svijeta.
Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj siromaštvo nije znak slabosti i neodgovornosti
nego znak bliskosti s potrebnima, znak bliskosti s Bogom.

Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj nije stalo do moći i vlasti, do otužnih počasti,
Crkvu koju ne zasljepljuju ispraznosti svijeta.
Ne prestajem sanjati Crkvu kojoj je vjernost Bogu i služba čovjeku mjera njezine svrhe.
Ne prestajem sanjati Crkvu okupljenu i skladnu, Crkvu smjernu i zanesenu.

Dok o tome sanjam,
ne prestajem gledati Crkvu koja se suosjećajno uključuje u život onih koje toliki ne primjećuju.
Ne prestajem gledati Crkvu koja blagoslovom liječi svijet.
Ne prestajem gledati Crkvu koja, od tolikih neprimijećena, od tolikih prezrena,
održava nadu ovoga svijeta.
Ne prestajem gledati Crkvu koja ima snage suočiti se s onim
što dovodi u pitanje njezinu vjerodostojnost.
Ne prestajem gledati Crkvu koja posvuda traži putove mira,
Crkvu koju trgovci mržnjom i smrću uporno nastoje obezvrijediti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja se zauzima za život, za čovječnost,
Crkvu koju zbog toga toliki osuđuju.
Ne prestajem gledati Crkvu čiju svetost prešućuju, a grešnost marno razglašuju.
Ne prestajem gledati Crkvu koja uporno slijedi Božje tragove,
Crkvu koja ih nalazi i ondje gdje su ih razboriti prestali tražiti.
Ne prestajem gledati Crkvu koja se ne zadovoljava svojom ispravnošću,
koja se potvrđuje u svojoj izloženosti.

Ne prestajem gledati Crkvu koja, dok se toliko staroga urušava, ima snage za novost,
Crkvu koja iz novosti za koju se zauzima ne isključuje ni svoje rušitelje.
Ne prestajem gledati Crkvu njegovateljicu i podržavateljicu vedrine u svijetu.
Ne prestajem gledati Crkvu koja je svetohranište svijeta.
Ne prestajem gledati Crkvu i nastojim, nastojim koliko god uzmognem, biti dio nje.

Stjepan Lice

IZVOR: Hkr.hr

Bitno.net