Često sam, kada se Padre Pio pojavio u crkvi, jasno mogao čuti usklike: “Isus prolazi… Isus hoda među nama… Vidio sam Isusa… Padre Pio nije čovjek, on nije s ovoga svijeta… Padre Pio nalikuje Isusu…”

I sam svetac znao je reći: “Želiš li vidjeti Isusa? Gledaj u moje lice kad slavim svetu misu; vidjet ćeš Isusa.” Lucietta Fiorentino u svojem je dnevniku, među ostalim, zabilježila: “Isus nas je došao utješiti u osobi Padra Pija.” Tihi i dirnuti hodočasnici gledali su ga i sa suzama u očima tražili molitvu, blagoslov, milost, povratak pokajnika Gospodinu…

Sjećam se dana kad me gospođa iz San Severa zamolila da nju i njezina supruga, profesorom znanosti i matematike, odvedem Padru Piju.

Poznavajući profesora, gospodina iznimne inteligencije i cijenjenog u znanstvenim krugovima, no daleko od Boga i sakramenata, bio sam iznenađen tom molbom.

Njegova mi je supruga povjerila kako je spontano izrazio želju upoznati sveca.

Čim smo se našli u prisutnosti Padre Pija, vidio sam kako je profesor vrlo uzbuđen, toliko da nije mogao izustiti ni riječ. Padre Pio, koji je već “zavirio” u njegovu dušu, obraćao mu se samilosno i očinski. Ja sam pomagao odgovarajući na pitanja. Na izlasku iz samostana, profesor se rasplakao i rekao: “Padre Pio nije čovjek, on je Krist. Vidio sam Isusa Krista!” Zatim se okrenuo prema meni i zamolio me da ga ponovno odvedem k svecu; nije se ispovijedao dugi niz godina i iznenada je dobio veliku želju pomiriti se s Gospodinom.

(Padre Alberto D’Apolito: “Padre Pio da Pietrelcina. Ricordi, esperienze, testimonianze”)