Jednom se u manastiru na mene obrušila lavina nezasluženih i, kako mi se činilo, nemilosrdnih kušnja. U tomu trenutku odlučio sam poći po savjet najstrožemu od svih monaha u manastiru – shigumanu 1 Melkisedeku.

Pokucao sam mu na vrata i izmolio molitvu propisanu za prag ćelije i otac Melkisedek je izišao. Bio je u monaškoj mantiji i epitrahilju – zatekao sam ga u vršenju shimničkoga pravila.

Iznio sam mu svoju nevolju i probleme koje nisam znao riješiti. Otac Melkisedek do kraja me saslušao stojeći šutke ispred mene i, kao i uvijek, pognute glave. A onda me najednom pogledao i gorko zaplakao.

– Brate! – rekao mi je s neizrecivom boli. – Što mi se obraćaš za savjet kada i sam propadam?

Starac, shiguman, taj veliki isposnik sveta života, stajao je preda mnom i plakao neizrecivo žalostan zato što je osjećao da je uistinu najgori i najgrješniji čovjek na zemlji! Iz trenutka u trenutak bivalo mi je sve jasnije i s radošću sam počeo shvaćati da svi moji problemi zajedno ne znače ama baš ništa! Štoviše, jasno sam osjetio kako u tomu trenutku svi moji problemi netragom nestaju iz moje duše. Više nije bilo nikakve potrebe da svetoga starca išta ispitujem ili da ga molim za pomoć. Sa zahvalnošću sam mu se naklonio i otišao.

Sve se na ovoj našoj zemlji – jednostavno i složeno, mali ljudski problemi i izazovi u pronalaženju puta k Bogu, tajne sadašnjega i budućega vijeka – sve se razrješuje tek tajanstvenom, neizrecivo prekrasnom i moćnom poniznošću. Čak i ako ne shvaćamo njezinu istinu i smisao, ako za tu tajanstvenu i svemoćnu poniznost nismo sposobni, ona nam se sama ponizno razotkriva po onim čudesnim ljudima koji je mogu primiti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Nesveti sveti i druge priče”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Footnotes

  1. Starješina manastira ili stariji monah zavjetovan velikom shimom, nap. prev.