Josh Stoneman napokon je imao slobodan vikend kako bi istražio grad. Nalazio se u Maleziji, državi s drugačijom kulturom, hranom, ljudima i običajima koje je htio upoznati.

Uzeo je svoj fotoaparat te počeo lutati gradom, hvatajući objektivom prizore s lokalne tržnice i rijeku koja je protjecala kroz naselje.

U jednom trenutku spazio je klupicu na obali rijeke te sjeo na nju promatrajući krajolik.

“Ubrzo nakon što sam sjeo na klupicu, približila mi se mlada djevojka i sjela pokraj mene. Po lošoj šminki i načinu na koji je bila obučena shvatio sam da sam za nju vjerojatno potencijalna mušterija”, napisao je Josh za stranicu faithit.com, opisavši svoj susret s Anette (zbog zaštite privatnosti pravo ime je izmijenjeno) u članku pod nazivom “Moj spoj s prostitutkom”.

Iako kao kršćanin nije bio zainteresiran za takvu vrstu “usluge”, Josh je započeo razgovor s Anette čiji je engleski bio loš, ali dovoljan za sporazumijevanje.

Nekoliko minuta razgovarali su o rijeci i gradu prije nego li ju je upitao čime se bavi.

“Na lošem engleskom objasnila mi je kako je njen posao seks. Kad je to izgovorila primijetio sam da se dijelom sramila što priznaje to, a pritom ju je i zanimalo jesam li zainteresiran.”

Primijetivši njezinu pretjerano mršavu figuru, Josh ju je upitao poznaje li neki dobar restoran u blizini odlučivši ju počastiti ručkom.

“Dok smo hodali (prema restoranu) mogao sam vidjeti lica kako se okreću za njom. Druge žene gledale su je s neodobravanjem dok su muškarci prvo gledali u nju, a potom u mene kao da znaju što se događa.”

“Kako bih otklonio svaku nedoumicu objasnio sam joj da nisam mušterija i da ne želim ništa zauzvrat.”

Kad su sjeli Anette mu je priznala kako ju nikada nitko nije odveo na ručak.

Uskoro mu se otvorila.

Imala je 25 godina te je radila na poljima riže. No, kako trenutačno nije bila sezona riže nije imala posla kod kuće. Stoga je morala pronaći alternativan način zarade kako bi si mogla priuštiti osnovne stvari poput hrane, vode i plaćanja stanarine. Imala je i sedam godina mlađu sestru o kojoj se brinula otkad im je preminula majka.

Josh ju je nastavio ispitivati o obitelji, privatnom životu, ali i poslu kojim se bavila.

“Ne volim svoj posao, ali volim biti s mušterijom. Tada barem nisam sama, a ne volim biti sama. Zbog putovanja i posla nemam prijatelja”, povjerila mu se.

“Kad je hrana došla na stol upitala me smije li ponijeti dio ručka svojoj sestri. Pristao sam iako mi nije dopustila da njezinoj sestri platim zaseban obrok.”

Uskoro mu je, potaknuta njegovim postupcima i načinom na koji ju je tretirao, Anette rekla kako je dobar čovjek, što je Josh vidio kao odličnu priliku da joj navijesti Radosnu vijest.

“Pokušao sam joj objasniti na način na koji će razumjeti, ali jezična barijera je bila prevelika. Pokušao sam joj barem pomoći da zapamti ime Isus. Nakon toga znao sam da je najbolja stvar koju sam mogao napraviti ta da joj pokažem Isusa.”

“Sjetio sam se tržnice kojom sam prolazio ranije tog dana. Upitao sam imaju li ona i sestra dovoljno odjeće. Rekla je da nemaju, stoga sam ponudio kupiti im odjeću na što je ona uzbuđeno pristala.”

Josh piše kako je, za razliku od prvog puta kad je prolazio tržnicom i kad su ga prodavači zaustavljali kako bi mu ponudili neki proizvod, situacija sada bila potpuno drugačija.

“Prodavači su me vidjeli s ovom ženom i od srama skretali pogled. Bilo je puno tiše nego prije.”

“Ljudi su mislili da znaju što se događa. Gledali su je s prezirom zbog onoga što radi i što predstavlja.”

Unatoč atmosferi koja nije bila dobrodošla, Josh je uspio kupiti nekoliko komada odjeće i nove cipele za Anette i njezinu sestru. Potom joj je dao još nešto novaca te su se pozdravili. Kako kaže, Anette je tek tada potpuno povjerovala da ne želi ništa od nje.

Dok ju je gledao kako radosna odlazi s novom robom u jednoj i ručkom za sestru u drugoj ruci, Josh je shvatio kako je upravo to ono što Isus čini za nas.

“On nas gleda na drugačiji način od ostalih. Pruža nam više od nove odjeće i hrane, daje nam novo ime. Svakodnevno se prodajemo svjetovnim stvarima, ali On nas otkupljuje i uzima natrag. Voli nas neopisivom ljubavlju.”

“Znao sam da ova žena nije samo prostitutka, ona je nasljednica. Znao sam da je ova vrijedna žena princeza i da je Kralj kraljeva umro za nju. Znao sam da vrijedi više od dvadeset dolara za četiri sata, i da je njezina cijena neprocjenjiva”, zaključio je Josh u tekstu, dodavši kako Isusovu ljubav često možemo bolje pokazati djelima nego riječima.

Podsjećamo kako i u Hrvatskoj postoje ljudi koji pomažu prostitutkama. Jedan od njih je i svećenik Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Dragutin Goričanec, čiju priču možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net