Italija je jedna od zemalja koju krase brojna ‘sveta mjesta’ koja pohađaju stotine tisuća hodočasnika. U hodočasničke programe i rute svakako vrijedi uvrstiti i Casciju, mali gradić u središnjoj Italiji prvenstveno poznat po sv. Riti, zaštitnici onih koji se nalaze u teškim i beznadnim okolnostima. No ipak rijetki znaju da bazilika sv. Rite baštini vrijednu relikviju euharistijskog čuda iz 1330. godine i grob blaženika koji je relikviju sačuvao.

Čudesni događaj

Iako se danas relikvije čuvaju u Casciji, čudo se dogodilo u Sieni. Naime jedan je svećenik na poziv bolesnika otišao udijeliti mu svetu pričest. U svojoj nemarnosti, umjesto u posebno za to namijenjenu posudu, posvećenu hostiju stavio je među stranice časoslova i krenuo k bolesniku. Po dolasku ga je dočekao nevjerojatan prizor. Otvorivši časoslov uočio je da su stranice između kojih je stavio posvećenu hostiju bile prokrvavljene, dok se hostija stopila s tim stranicama. Zbunjen prizorom, odmah je otišao u augustinski samostan tražiti savjet od tamošnjeg poznatoga i uzornoga redovnika o. Simonea Fidatija iz Cascije, ispričavši mu tijek događaja i pokajavši se zbog nemarnosti prema euharistiji. O. Simone sačuvao je te stranice časoslova. Jednu je darovao augustincima u Perugi. Ta je nažalost izgubljena i nikada pronađena. No zato se relikvija koju je darovao samostanu sv. Augustina u Casciji vjerno čuva do danas u donjoj bazilici sv. Rite u desnoj lađi, gdje se nalazi i tijelo o. Simonea Fidatija, koji je proglašen blaženim.

Potvrda autentičnosti

Prilikom rekognicije 1687. godine o relikviji se saznalo još više iz pronađenoga staroga samostanskoga kodeksa u kojemu se opisuju pojedinosti vezane uz čudo koje su redovnici bilježili kao novosti i događaje. No, osim spomenutoga kodeksa, čudesni događaj opisan je i u Statutima grada Cascije iz 1387. godine. Osim opisa događaja Statuti su propisivali da se svake godine na blagdan Tijelova građani okupe u crkvi sv. Augustina i potom zajedno sa klerom upute u procesiju kroz grad. Čudo je 1389. potvrdio i papa Bonifacije XI., a nakon njega i drugi udjeljujući mogućnost potpunog oprosta.

1930. godine, o šestotoj obljetnici čuda, biskupija Norcia organizirala je euharistijski kongres u Casciji tijekom kojega je ujedno oživljena uspomena na ovaj čudesni događaj. Uz ostalo tijekom euharistijskog kongresa objavljeni su svi dostupni dokumenti koji izvještavaju i govore o čudu, te je predstavljen novi relikvijar u kojemu je položen dio očuvane stranice na kojoj se jasno razabiru tragovi okrugle hostije.

Euharistija – škola oprosta

Zasigurno da je o čudu bila informirana i sv. Rita, koja je tek kasnije rođena i koja se vjerojatno i molila pred relikvijama. Njezin život je dokaz kako unatoč teškoćama koje čovjeka snalaze valja dopustiti Kristu da bude u središtu našega života i naš glavni oslonac. Valja nam se pouzdavati u njega i strpljivo podnositi životne radosti i žalosti, uspjehe i nedaće… Osim toga ona nas uči oprostu. Iskusila je kako oprost, iako ponekad skupo ‘košta’, ozdravlja i zbližava ljude. No isplati se! A nije li upravo euharistija škola oprosta? Bog se udostojao nama oprostiti i neprestano nam opraštati plaćajući to neprocjenjivom žrtvom svoga Sina. Euharistijska čuda dodatni su poticaj da to ne zaboravimo i da shvatimo da je euharistija izvor snage za oproštenje. Oprostiti zahtijeva također poniznost i poslušnost Bogu i njegovoj riječi. Upravo su te dvije važne duhovne kreposti obilježile život blaženog augustinca o. Simonea. To je propovijedao, drugima preporučivao i sam živio nadahnjujući se na euharistiji kao nepresušnom izvoru.

Izvor teksta: Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskog