Za samohranu majku petero djece, Nadu Paladu, doznala sam gledajući jedan katolički podcast u kojem je ona pričala svoje životno svjedočanstvo. Govorila je s takvom radošću da mi se učinilo kao da slušam ženu koja je tek nedavno primila sakrament vjenčana. Zvučala je toliko vedro i neopterećeno, pomalo sanjarski i naivno, kao da tek započinje obiteljski život, nesvjesna svih izaziva koje on donosi. Moram priznati da nisam mogla ni pomisliti da se iza njezinih velikih toplih očiju i zvonka glasa krije teška životna priča žene koja je do sada ponijela čak nekoliko križeva.

Najprije je u spontanom pobačaju izgubila blizance, nakon toga je u devetom mjesecu trudnoće rodila mrtvorođenog sina, a prije pola godine ostala je udovica. Od tada samostalno, i to bez zaposlenja, brine o petero djece, od kojih su dvoje starijih s dijagnozom autizma. Unatoč tome, kroz život korača s dubokom vjerom i nevjerojatnim optimizmom, potvrđujući tako drugima, koji očajavaju i pokleknu pod znatno manjim teretima, onaj redak iz Pavlove poslanice Filipljanima da „sve mogu u Onome koji me jača“.

Brak kao duhovni poziv

Nada je rođena je 1988. godine u Splitu. Odrasla je u Kaštel Lukšiću u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, u kojoj se, kako kaže, „nisu njegovale posebne pobožnosti“, poput zajedničke obiteljske molitve, ali se nedjeljom redovito odlazilo na svetu misu. Tek je naknadno shvatila da je njezina majka svoju djecu redovito, ali nažalost bezuspješno, poticala na zajedničku molitvu te kasnije izmolila Nadino obraćenje. Nada nije bila onaj tip zanesene djevojčice koja je sanjarila o svojem vjenčanju, zamišljala buduću obitelj i svoju djecu. Jednostavno nije imala posebne planove za život. Pred kraj osnovne škole čak je razmišljala o duhovnom pozivu, što je povjerila časnoj sestri Terezini, koja je djelovala u župi u Kaštel Lukšiću. Časna sestra ju je potom odvela na razgovor kod splitskih sestara franjevki. Nadu je ta želja vrlo brzo napustila, pa je nastavila mladenačkim životom.

U prvom razredu srednje škole upoznala je mladića koji će joj kasnije postati suprug, i kojega tijekom cijelog našeg razgovora naziva „svojim Stipom“. „Život je tako krenuo nekim drugim smjerom. Naravno da se duhovni poziv u tom trenutku izgubio, ali Gospodin je kasnije pronašao drugi način da savije moja koljena“, kaže nam. Ali, do toga ćemo doći tek kasnije. Još ćemo se neko vrijeme zadržati na događajima koji su prethodili Nadinom obraćenju. Premda je kao djevojčica voljela boraviti u crkvi, pomagati časnim sestrama u čišćenju i pjevati u crkvenom zboru, u srednjoj školi se polako počela odvajati od Crkve. „Pohađala sam srednju frizersku školu u Splitu. Tada su mi postali važniji izlasci s prijateljima i mojim Stipom. Nažalost, u tom razdoblju nitko od nas dvoje nije bio blizu Gospodina“, objašnjava nam.

“Gospodin je našao načina da savije moja koljena…”, svjedoči gospođa Nada

Prvi križ

Par je nakon četiri godine hodanja u brak stupio 2007. godine. Prvi sin Nikola rodio se 2009. godine, a dvije godine kasnije rodila se Klara, oboje djeca s dijagnozom autizma. „Bili smo mladi bračni par, sretno vjenčani, u ničemu nismo oskudijevali, i još nam se rodio sin… Stipe je bio pomorac na brodu i dobro je zarađivao. Onda su se pojavili prvi problemi. Naime, vrijeme je odmicalo, a moj Nikola nikako da progovori…“, objašnjava nam. Zaredali su se brojni posjeti logopedu, defektologu i psihologu, pa je dječaku konačno, u trećoj godini života, dijagnosticiran autizam.

„Moram priznati da sam se s time relativno dobro nosila. Vjerovala sam da će mu terapije pomoći. Stvarno sam bila mirna i bezbrižna. Uopće nisam klonula ili bila razočarana“, objašnjava. Kod malene Klare su znatno prije, već u drugoj godini života, primijetili zastoj u razvoju te shvatili da i ona ima istu dijagnozu. „Premda tada nismo bili u vjeri, mi smo prihvatili da ih je Gospodin takve stvorio. Nismo se međusobno optuživali, niti smo preispitivali Božju volju, nego smo ih jednostavno prihvatili kao našu ljubljenu djecu“, kaže. Bez obzira na iskustvo s Nikolom i Klarom, Palade su ostali otvoreni životu, pa im se 2016. godine rodio zdrav dječak Emanuel.

Božje čudo

Nada je 2015. godine kupila Sveto pismo. „Čitajući Božju riječ osjetila sam posebnu milost i počela se otvarati za Gospodina. U Bibliji sam pronašla utjehu za sve što joj se događa i ona me osnažila za sve što će se tek dogoditi“, svjedoči. U sedmoj godinu braka Nada je preko društvenih mreža doznala za duhovne vježbe koje na otoku Krku vodi velečasni Zlatko Sudac. „Premda nisam znala što nas tamo očekuje, u srcu sam osjetila da bi bilo lijepo otići tamo“, priznaje. Palade su na Krku boravili tri dana, tijekom kojih ih velečasni Sudac primio na molitvu i blagoslovio. Položio je ruku na Nikolu i Klaru te im rekao da će sve biti u redu, samo neka se pouzdaju u Gospodina. Nadi je pak poručio da je hrabra majka te da će je ta hrabrosti pratiti tijekom života. Nada tada nije shvaćala o čemu ovaj svećenik govori te da će se njegove riječi uskoro pokazati proročkima. Na koncu im je poručio da čitaju životopise svetaca u kojima će pronaći uzor i snagu za sve što ih čeka. „Bilo je to jedno lijepo duhovno iskustvo na kojem je započelo naše obiteljsko obraćenje“, kaže.

Na toj su duhovnoj obnovi upoznali fra Ivana Lukača, dalmatinskog svećenika koji sada djeluje u župi Kljaci. Fra Ivan je mlade roditelje upitao zašto njihov sin Nikola ne govori. Odgovorili su mu da ne znaju, ali da to ima veze s njegovom dijagnozom autizma. Svećenik je obećao da će moliti za dječaka. Nada nam govori kako ju je dirnula fratrova briga za dijete pa joj je bilo žao što nisu izmijenili telefonske brojeve. Međutim, kada je nakon godinu dana prijateljici prepričavala susret s fratrom, ispostavilo se da ga ona poznaje. Nada ga je nazvala, a franjevac joj je obećao da će prvom prilikom obići obitelj. „Nazvao nas je nakon nekoliko dana i rekao da će kroz pola sata svratiti na molitvu. U kući je nastala panika. Pa ne dolazi vam svaki dan u kuću fratar…“ šali se Nada. Svećenik je molio nad Nikolom i Klarom te im udijelio bolesničko pomazanje. „Premda je to bilo lijepo duhovno iskustvo, nismo primijetili da se ono nešto posebno odrazilo na njihovom ponašanju. Međutim, sutradan je uslijedilo nešto doista posebno…“

nada palada

Obitelj Palada živi u Kaštel Lukšiću

Idućeg dana Nikola je otišao u školu. Nadu je u uobičajenim kućnim poslovima prekinuo poziv njegove učiteljice koje je plakala i ponavljala kako se upravo dogodilo čudo zbog kojeg cijeli razred slavi. Na WhatsApp će joj poslati snimku Nikole kako čita. „Nije bilo jasno o čemu ona govori. Pa kako će čitati ako ne zna ni pričati? Uskoro sam dobila snimku svojeg Nikole kako čita iz čitanke.“ Nada je shvatila da se dogodilo čudo. Nada je u tom trenutku, kada je njezin sin progovorio, spoznala da je Bog uistinu živ, da Bog djeluje i uslišava molitve. Budući da je Stipe tih dana bio kod kuće, također je svjedočio snazi sakramenta i shvatio da je Isus živ i prisutan te zaslužuje njegovo potpuno predanje. Bio je to velik dan za cijelu obitelj, posebno za Stipu, koji je u tom trenutku upoznao živoga Boga.

„Stipe i ja smo oduvijek imali skladan brak, bili smo povezani međusobno i s djecom, ali ovaj događaj nas je dodatno zbližio. Oduvijek smo osjećali da nam u životu nešto nedostaje, ali nismo znali da je to živi Bog. Kada smo to spoznali, u našoj obitelji se rodila nova dimenzija ljubavi i zajedništva. Uslijedile su godine našeg rasta u vjeri“, svjedoči.

Nada Palada

Foto: Saša Ćetković

Trinaesta postaja križnog puta

Godine 2020. Nada i Stipe sudjelovali u molitvi krunice ispred splitskog rodilišta u sklopu kampanje „Hrvatska za život“. Nedugo nakon završetka inicijative Nada je saznala da nosi jednojajčane blizance. „Zanimljivo je da smo mi molili za život, a Bog ga je darovao nama“, kaže. Međutim, u dvanaestom tjednu trudnoće malena dječja srca su prestala kucati pa je Nada morala obaviti kiretažu. Priča nam kako je zadržala sliku s ultrazvuka snimljenu neposredno prije zahvata. „Na toj su slici naše bebe zagrljene. Bog ih je kao blizance stvorio u jednom zajedništvu i te su dvije male duše zagrljene preselile Gospodinu.“

Unatoč liječničkoj preporuci da idućih pola godine ne ostaje trudna, Nada je nakon samo mjesec i pol dana doznala da je ponovno trudna sa svojom Marijom koja je rođena kao zdravo dijete. Dva mjeseca nakon njezina rođenja test na trudnoću ponovno je pokazao da je trudna. „Trudnoća s Josipom je bila uredna i, kako je liječnik govorio, školska. Međutim, dva dana prije termina ustanovilo se da mu je srce prestalo kucati, odnosno da je Josip preminuo. Zanijemila sam od šoka jer nisam mogla vjerovati da se to može dogoditi na samom kraju trudnoće“, objašnjava. Liječnik joj je rekao da će morati roditi prirodnim putem. Porod je trajao čak 12 sati. Nada je odbila lijekove protiv bolova jer je, kako kaže, imala potrebu patnju rađanja prikazati Gospodinu za „nešto više“. Treba napomenuti kako su tijekom trudnoće s Josipom Palade saznali da njihova Klara ima problema s crijevima, odnosno da boluje od ulceroznog kolitisa, pa je Nada tu patnju prikazivala za Klarino ozdravljenje. Dok je rađala, liječnik se nagnuo nad nju kako bi je utješio i poručio joj da se ne boji zaplakati. Odgovorila mu je da ona u srcu osjeća radost jer svojeg Josipa predaje Gospodinu. Premda je tužna zbog gubitka, raduje se jer zna gdje njezino dijete odlazi. „Tada sam primijetila da dok me liječnik tiješio da je kroz njegovu bijelu kutu izvirio i karmelski škapular, što sam doživjela kao dodatno ohrabrenje. Moja Majka, koja je također izgubila sina, u ovoj je boli uz mene. Znala sam da me Gospa tješi i suosjeća sa mnom.“

Josip je rođen za nebo na Pepelnicu 2022. godine. Obitelj ga je sahranila u obiteljsku grobnicu. Stipe je nosio lijes, a kasnije je svojem prijatelju rekao da se tada osjeća kao Gospa koja je u rukama držala mrtvo tijelo svojeg Sina. „Tako je on držao tijelo našeg Josipa i predao ga Bogu“, kaže Nada. Priznaje nam kako nije bilo lako djeci, koja su očekivala brata, objasniti da je beba otišla na nebo i da ih tamo čeka. Međutim, djeca su to prihvatila i nisu previše preispitivala Božju volju. Nalaz obdukcije pokazao je da je Josip imao niz zdravstvenih komplikacija, a vjerojatno je preminuo zbog tromba na krvnoj žili koji je uzrokovao gušenje. Pretrage su također pokazale da je dječak imao sindrom Down.

Zemaljski hodočasnici

Od onog liječnika s karmelskim škapularom doznala je da joj ovo teško iskustvo ne bi trebala predstavljati prepreku da i dalje ostane otvorena životu. Tri mjeseca kasnije Nada je ostala trudna s Terezijom Josipom. „Djevojčica se trebala zvati samo Terezija, ali je rođena 2. ožujka 2023. godine, na rođendan našeg pokojnog Josipa, pa smo joj dodali ime Josipa“, objašnjava. Priča nam kako tijekom trudnoće, bez obzira na prethodna bolna iskustva, nije bojala, nego se tješila mišlju da joj „Gospodin neće dozvoliti nešto što nadilazi njezine snage“.

U ljeto 2022. godine, otprilike dva tjedna prije nego što je Nada doznala za trudnoću s Terezijom Josipom, njezin Stipe je počeo osjećati neobičnu iscrpljenost. „Vjerovali smo da je to povezano s ljetnim vrućinama, ali sam ga ipak uspjela nagovoriti da napravi krvnu sliku. Nalaz je pokazao da ima nisko željezo… Bez obzira na to što sam se to učinilo bezazlenim, liječnica ga je poslala na hitni prijem kako bi prošao detaljniju obradu“, priča. U splitskoj bolnici mu je otkriven tumor na rektumu. Liječnik je ušao u bolničku sobu kako bi Stipi priopćio dijagnozu. Birao je riječi. Objasnio mu je da su pretrage pokazale kako se nažalost radi o najgoroj mogućoj dijagnozi te da ga čekaju kemoterapije i zračenja. Stipe je reagirao kratkom rečenicom: „Bogu dragom hvala.“ U sobi je nastao muk. Svi su se čudili čovjeku koji zahvaljuje na patnji.

Obitelj koja ne gubi radost

Stipe se u sljedećih godinu dana, pokazao kao hrabar muškarac koji je s nadnaravnom radošću i ljubavlju prihvaćao bolest te čak zahvaljivao na njoj. Posebno je sretan bio kada je saznao da je Nada ponovno trudna. „Teško je opisati te trenutke radosti. Osjetili smo onu posebnu radost koju osjećate s prvim djetetom. Stipe je doslovno plakao od sreće“, prisjeća se. Uslijedilo je vrijeme nade, svi su vjerovali da će Stipe ozdraviti. Smatrali su da im Bog ne bi darovao još jedno dijete ako im planira uzeti Stipu. Nada je bila uvjerena da Bog neće dozvoliti da sama podiže petero djece. Međutim, ipak nije bilo tako. Malena Terezija Josipa rodila se početkom ožujka, a Stipe je preminuo 30. svibnja 2023. godine.

„Naravno da nam je bilo teško. Suočili smo se s neopisivom boli i strahom. Međutim, vjera nas uči da se rađamo za vječni život te da je sve ovo na zemlji prolazno. Mi smo samo zemaljski hodočasnici. Mnogi to ne mogu shvatiti, ali meni je upravo ta misao na vječnost, na ono za što smo uistinu rođeni i stvoreni, davala snagu.“ Tješi je misao da je njezin Stipe živio i trpio za Krista, s Kristom je ponio svoj križ i sada s Kristom uživa u nebeskoj slavi. Jedan joj je svećenik rekao da, kada dođu trenuci boli i tuge, kada joj ponestane snage i kada pomisli da bi mogla klonuti, usmjeri svoj pogled prema Isusu na križu. „Tada uzmi raspelo u ruke i ono će ti održati itekako snažnu propovijed“, završava naša sugovornica.

Svi vi koji želite pomoći obitelji Palada to možete učiniti uplatom na račun:

Nada Palada

Adresa:

Oca Jordana Viculina 8A, 21215 Kaštel Lukšić

PBZ banka

IBAN: HR5223400093214105739

Ovaj tekst je originalno objavljen u “Glasniku Srca Isusova i Marijina”.  Bitno.net ga je preuzeo uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

“Vjera nas uči da se rađamo za vječni život te da je sve ovo na zemlji prolazno. Mi smo samo zemaljski hodočasnici…”