U Rimu je u nedjelju zaključena prva sesija 16. Biskupske sinode apelima kako bi Crkva trebala postati gostoljubljivija, inkluzivnija i suosjećajnija. Samo dan kasnije crkva svetog Franje u toskanskom gradu Grossetu bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Brojni su se vjernici okupili na sprovodu bivšeg beskućnika i prosjaka koji je nakon niza teških životnih epizoda upravo u Crkvi dobio novu priliku i pronašao dom.

Beppe Prevosti preminuo je 27. listopada u 64. godini života. Rođen je u gradu Brescii u sjevernoj Italiji i kao mladić je vodio relativno uredan život. Nakon završene srednje škole zaposlio se u mehaničarskoj radionici i zarađivao je za normalan život. Prije dvadeset godina radio je i dodatni posao u pekari pa je tako udvostručio prihod. Međutim, upravo je u to vrijeme, kada je dobro zarađivao, razvio problem s kockanjem pa je sav novac trošio na srećkama i automatima, piše Crux Now.

Uskoro se preselio u talijansku regiju Umbriju i završio na ulici. Kasnije se preselio u Pisu gdje je također živio kao beskućnik. Jednoga je dana uskočio u vlak za Napulj, ali ga je kondukter ulovio bez karte i naredio mu da napusti vlak na idućoj stanici. Tako se našao u mjestu Grossetu. Ondje je nastavio živjeti kao prosjak. Međutim, tamošnji stanovnici doživljavali su ga kao blagu i ljubaznu osobu, pa mu nisu samo ostavljali sitniš nego su se s njime zadržavali u razgovoru.

Jednoga dana svećenik fra Franco Cencioni slučajno je prolazio gradom i ugledao grupicu ljudi okupljenu oko beskućnika. Prišao je Prevostiju i pozvao ga na ručak. Beskućnik je potom počeo redovito posjećivati crkvu svetoga Franje i neko je vrijeme čak živio s tamošnjim franjevcima. Redovnici su ga upoznali s bračnim parom u župi koji su bili u potrazi za osobom koja bi se brinula o njihovim starijim rođacima. Posao je pripao Prevostiju.

Župljani kažu da je Prevosti nastavio pomagati franjevcima: otvarao je vrata crkve i dočekivao siromahe koji su tražili pomoć. Obavljao je brojne poslove u župi i s vremenom je počeo obilaziti bolesnike i tješiti one koji su izgubili članove obitelji. Na župne susrete je redovito dolazio na rasklimanom biciklu, a u rukama je uvijek ima veliku kutiju sladoleda.

Sadašnji župnik, fra Lorenzo Gemmi, na sprovodu bivšeg beskućnika je rekao: „Njegov život nam toliko govori o Evanđelju. Beppe je svjedok radosne vijesti. Doživio je novo rođenje i promjenu. Njegov nam život ima toliko toga poručiti…“