Dogodilo se to 1977. godine. Otac Rafail tada je bio još mlad jeromonah, nedavno zaređen u pskovsko-pečerskomu manastiru.

Jednoga sunčanog ljetnog jutra sjajno raspoložen ušao je u uspensku crkvu da služi liturgiju. No unutra je odmah ugledao tri pijana huligana. Dvojica su se cerekala dok je treći pripaljivao cigaretu na kandilu pored ikone Majke Božje.

Svega što se potom dogodilo otac Rafail se slabo sjeća. Prema svjedočanstvu parohijana, mladi je jeromonah zgrabio pušača (otac Rafail bio je nevjerojatno snažan), izvukao ga na crkveno stubište i zadao mu udarac kojega se očevici i dan-danas živo sjećaju… Otac Rafail se tek tada malko pribrao.

Kao na usporenu snimku vidio je kako je nesretni huligan poletio sa zemlje, vinuo se iznad stepeništa i, tresnuvši o zemlju, ostao nepomičan…

Nasmrt uplašeni prijatelji pojuriše k njemu i, neprestano pogledavajući prema ocu Rafailu, ispod ruku odvukoše prijatelja udaljavajući se od crkve prema izlazu iz manastira. A otac Rafail, shvativši da je napravio nešto nepopravljivo i da sada ne može služiti liturgiju, uhvatio se za glavu i navrat-nanos pojurio prema ćeliji oca Ivana, svojega duhovnika.

Otac Ivan upravo je vršio svoje monaško molitveno pravilo.

Provalivši bez kucanja u ćeliju k starcu otac Rafail se bacio pred njega na koljena. Sav očajan iznio mu je svoj prijestup i stao ga moliti da ga odriješi od toga grijeha i da mu kaže što mu je sada činiti.

Otac Ivan pažljivo je saslušao i potom oštro prekorio svojega gojenca:

– Što se uvlačiš pod epitrahilj? Nisi ga ti udario već anđeo!

No ipak je pročitao molitvu odrješenja, blagoslovio oca Rafaila i otpremio ga da služi liturgiju.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Nesveti sveti i druge priče”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.