Nakon što sam se obratila, ušla sam u molitvenu zajednicu u kojoj sam provela sedam godina. Tijekom tog perioda upoznala sam puno parova koji su hodali u čistoći ili su već bili u braku. Priželjkivala sam takav odnos i za sebe, jedva sam čekala da dođe taj netko moj. Sjećam se da sam, kamo god bih išla, razmišljala hoće li baš tamo biti taj netko koga trebam upoznati.

Svi ovi parovi koje sam upoznala naglašavali su važnost molitve za budućeg muža. Molila sam za njega, ali kad bih se sjetila. Nekad je to bila krunica, nekad neka devetnica, ali nisam ga često prikazivala na misi niti odlučno i ustrajno molila baš na nakanu da ga upoznam. Kao da nije bilo ni vrijeme za to.

Nisam odlučno molila za budućeg muža dok u moj život nije ušao sveti Josip

U jednom je trenutku, kroz roman Snaga ljubavi u moj život ušao sveti Josip. Nastavila sam istraživati i čitati o njemu sve što sam uspijevala naći. Slušala sam i prije mnoge kako zadivljeno pričaju o njemu, ali do trenutka čitanja ovog romana nije mi bio blizak. Prije bih ga uspoređivala s misticima poput sv. Padra Pija i nije mi se u usporedbi s njima činio tako izvanredan. Nije mi bilo jasno po čemu je tako poseban. Ovaj roman mi je otkrio da, iako je sv. Josip bio u pozadini, bez njega ništa ne bi bilo. Cijelo je vrijeme bio uz Mariju i Isusa. Bio je strpljiv, ponizan i vjeran do kraja. Te njegove osobine su me oduševile i hranile moju želju da ga bolje upoznam.

Moje upoznavanje i zbližavanje sa svetim Josipom urodilo je poticajem da započnem molitvu velike devetnice sv. Josipu koja se moli devet srijeda uzastopno. Uz blagoslov studentskog kapelana i duhovnika naše zajednice, tekst te devetnice objavljen je na našim mrežnim stranicama pa su se molitvi pridružili i mnogi drugi. Tu sam molitvu prikazala sv. Josipu za budućeg muža.

Nekoliko mjeseci poslije bila sam na moru, obuhvaćale su me sumnje da sam sve poticaje i povezanost sa svetim Josipom umislila. U sakramentu ispovijedi mi je svećenik zadao da razmatram odnos Marije i Josipa i da molim da se takav odnos ostvari i u mom životu. To je umirilo moje srce i odlučila sam svaku srijedu postiti, moliti krunicu svetom Josipu i prikazati svetu misu na nakanu svog budućeg muža. Molila sam Isusa dvije stvari – da on bude dobar čovjek i da, kad dođe, bude odlučan u tome da želi biti sa mnom, da želi brak.

Nisam nikome pričala za svoje srijede.

Dok sam ja molila svetog Josipa, moj budući muž utjecao se Gospi

Moj sadašnji muž u to je vrijeme bio uključen u grupu muškaraca koji su s jednim paterom molili krunicu. Nije dolazio na moju zajednicu. Upoznala sam ga slučajno, na štandu gdje sam volontirala za jednu inicijativu. Sjećam se da je bila srijeda, nakon zajedničke molitve krunice s mladima, kad sam ga ugledala. Bio mi je drukčiji, ne znam opisati kako točno – sve je u vezi njega bilo posebno. Bio je s prijateljem kojeg sam znala iz viđenja i on me usput pozdravio. Sjećam se da sam došla u stan i prepričavala cimerici taj susret. Da me nešto oko tog dečka jako dirnulo u srce. Smijale smo se tome, malo ga proučile na Facebooku. Sutradan sam dobila njegov zahtjev za prijateljstvo. Čuli smo se par puta i otišli na prvi spoj srijedom, srijedom prohodali, u srijedu se zaručili. Nisam mu spominjala svoju pobožnost sv. Josipu.

On je nakon trećeg našeg druženja došao kući roditeljima i rekao im da je upoznao djevojku kojom će se oženiti. Od prvog je trenutka bio odlučan, kako sam i molila.

Svaki naš razgovor je išao u tom smjeru. Od prvog trenutka smo se svjesno pripremali za brak. Klasične teme poput glazbe, filmova, knjiga istraživali smo i upoznavali tek nakon zaruka.

Svemu je prethodila naša odluka – ja sam njemu rekla da, on je meni rekao da. Bili smo odlučni u tome da želimo jedno drugo. I gradili smo odnos na tim temeljima. Radosno smo upoznavali i otkrivali jedno drugo unaprijed donijevši odluku da ćemo biti jedno za drugo.

Krist je među nama bio živo prisutan. Srijede koje su imale privilegiju biti dani kada su se događali najvažniji trenutci našeg odnosa bile su mi potvrda da je Mijo odgovor na moje molitve. Kao i njegova odlučnost i dobrota za koje sam molila.

Uz molitvu i razgovore, puno su nam pomagala svjedočanstva drugih parova koji su bili nekoliko ili puno koraka ispred nas

Moram priznati i da sam se sama prema njemu u početku odmah čvrsto postavila, snažna u odluci da želim živjeti čistoću i ići prema braku. Mijo je bio obraćen kraće od mene, nije bio uključen u zajednicu, nije imao prilike sresti i čuti toliko iskustava drugih parova koliko sam imala priliku ja. Imali smo duhovnika koji nas je pratio kroz naš hod, zajedno smo više upoznavali krjepost čistoće, gledali svjedočanstva, prepoznavali borbu koja je sastavni dio čistoće, ali i njezine predivne plodove. Na njega su posebno snažan dojam ostavili muškarci koji su otvoreno svjedočili hod u čistoći.

Svjedočanstva su nas krijepila, ali sve smo živjeli u svom živom odnosu s Gospodinom. Promatrali smo kako On od te naše žrtve čini nešto veliko i predivno. Nudili smo mu i dodatna odricanja, periode kad smo hodali bez dodira. Sve je to obilno blagoslovio.

Molitva nas i danas nosi, uzdamo se u Gospodina i živimo u radosnoj nadi

Danas smo u braku i ubiremo plodove hoda u čistoći. Razgovaramo i zajedno sanjamo sve ono što me se kao djevojku dojmilo u svjedočanstvima bračnih parova. Molimo za milost roditeljstva, molimo za snagu da svojoj djeci budemo prvi svjedoci Krista, da naša obitelj bude mjesto zajedništva u kojem će se živo osjetiti prisutnost Božja. Molitva je svakodnevno prisutna u našem životu, ona nas je nosila i tijekom hodanja i zaruka, i danas u braku. Uz nju se suočavamo i s razlikama među sobom koje sada u braku posebno prepoznajemo. Razlike u razmišljanju, navikama, karakteru, preferencijama, svakodnevnim stvarima. Na poseban način tu osjećamo razlike koje su općenito uvriježene među muškarcima i ženama, čemu svjedoče i naši prijatelji koji dijele iste vrijednosti i žive slično nama. Učimo se zajedništvu. Učimo se radovati jedno drugo.

Često sam prije dok sam bila slobodna i tražila tog nekog svog, smišljala razne teorije zašto mi Bog još nije stavio tog nekoga na put. Mislila sam da je to sigurno jer još nisam napravila, naučila ili riješila ovo ili ono. Međutim, kada je došao Mijo, shvatila sam da me sve to umaralo, a nije imalo smisla. U trenu kad Bog kaže „sad“, onda se to dogodi. Nijedna moja niti njegova mana ili vrlina nije bila presudna. Nisam bila u najboljem izdanju kada se pojavio. Ipak se ljubav dogodila. Jednostavno se dogodila. Ako se to još nije dogodilo, ne postoji krivac za to. Božje je vrijeme drukčije od našeg vremena. Moli, živi radosno i iščekuj radosno. Tvoja je priča sigurno bolja od svake koju možeš zamisliti.

Preuzeto s dopuštenjem sa stranice Žena vrsna