Prije 30 godina Freddieja Figgersa njegova je biološka majka samo nekoliko dana nakon poroda ostavila u kontejneru za smeće. Srećom, novorođenče je pronađeno, a dom su mu pružili posvojitelji Betty i Nathan Figgers.

Unatoč skrbi i ljubavi koju su mu pružali kod kuće, Freddie je imao poteškoća u djetinjstvu, budući da su ga mnogi u mjestu iz kojeg je potekao smatrali „djetetom iz kontejnera“.

Ipak, poteškoće koje mu je stvarala okolina nisu ga spriječile da otkrije što ga zanima u životu i da postane iznimno uspješan u svojoj struci.

Već kao dječak pokazivao je izniman talent za rad s računalima, što se očitovalo kada je kao devetogodišnjak uspio samostalno rastaviti i sastaviti računalo koje mu je kupio njegov otac.

S 15 godina Freddie je vodio servis za popravljanje računala u dnevnom boravku svojih roditelja, a sa 17 je imao čak 150 klijenata kojima je izrađivao web stranice i pružao ostale računalne usluge.

No njegov pravi poslovni uzlet krenuo je iz želje da pomogne svome ocu koji je obolio od Alzheimerove bolesti kad je Freddie bio u dvadesetima.

“Bilo je teško gledati ga kako propada – to je nešto što nikada ne zaboravite. Uvijek sam bio tako zahvalan njemu i svojoj majci. Oni su me naučili da ne dopuštam da okolnosti određuju tko sam ja”, ispričao je u razgovoru za Lightworkers.com govoreći o poticaju za osmišljavanje uređaja ugrađenog u očevu cipelu koji je služio praćenju njegova kretanja u slučaju da se izgubi.

Budući da se uređaj pokazao izuzetno uspješnim, Freddie je prodao svoj izum za 2,2 milijuna dolara, što mu je omogućilo daljnji poslovni razvoj.

Godine 2017. njegova je tvrtka Figgers Wireless procijenjena na 62 milijuna dolara, ali tu nije stala njegova želja za razvijanjem novih uređaja za pomoć potrebitima. U međuvremenu je razvio sustav pomoći dijabetičarima kako bi lakše kontrolirali inzulin u svojoj krvi pomoću Bluetootha, a trenutno radi na razvoju tehnologije koja bi trebala pomoći beskućnicima da budu u kontaktu sa svojim članovima obitelji. “Taj čovjek na ulici sam mogao biti ja. Ja sam mogao biti beskućnik ili mrtav da me nisu pronašli u kontejneru nakon mog rođenja”, komentirao je govoreći o motivaciji za svoj novi projekt.

Širu motivaciju koja ga pokreće da se uopće bavi svojim zanimanjem pripisuje svojim roditeljima koji su mu pružili priliku da od odbačenog djeteta postane uspješan mladi čovjek: “Moji roditelji su me posvojili i dali mi dom i budućnost”, rekao je. “Učinili su najbolje što su mogli kako bi ovaj svijet bio ljepše mjesto i sada to i ja želim učiniti.”