Osobnost Padra Pija doista je nadilazila sve klišeje i razbijala sve formule. Treba li se čuditi što je bio uzrok tolikih žestokih proturječja i tolike zbunjenosti? Bilo bi čudno da nije tako. Njegova velika jednostavnost zbunjivala je više nego što bi zbunjivale umješne kontroverze. “Ono što on čini i ono što govori uvijek je neočekivano”, povjerio mi je jedan njegov duhovni sin, “reklo bi se da on vidi kroza sve i da duše otkriva njima samima”.

Ni najljući protivnici nisu mu mogli odoljeti jednom kada bi došli u dodir s njim. A i nadalje su ga ocrnjivali oni koji ga nikada nisu vidjeli.

Osim toga, rado je dobronamjerno zbunjivao znatiželjnike i inkvizitore tako što bi im pokaza, nekom dosjetkom da zna na čemu je.

Jednog su dana muškarci okupljeni u sakristiji u San Giovanni Rotondu zbunjeno opazili da, dok ispovijeda, sve vrijeme upire pogled u nekog među njima. Bio je to jedan stranac, koji je nedugo prije toga pristigao i koji je, izgleda, loše podnosio taj pogled pa se stalno premještao, skrivao se po kutovima, iza drugih ljudi, okrenut od svjetla… Uzalud mu trud! Neumoljivi pogled uvijek bi ga sustigao. Napokon mu je Padre Pio dao znak da priđe. On nije mogao vjerovati svojim očima.

„Ali nikada me prije nije vidio”, zaprepašteno je prošaptao čovjeku do sebe.

„Nema veze, upravo Vas zove, hajdete!”

Stranac je prišao Padru Piju, očito nevoljko, a Padre Pio mu je tihim glasom rekao:

„Moj oče, obucite svoj habit ako želite da Vas ispovjedim.”

„Uzalud je, znam na čemu sam!” odvratio je stranac i otišao.

Bio je to jedan dominikanac “borghese” (u civilu) koji je došao „kako bi se uvjerio”.

Pronicljivost Padra Pija mogla je dovesti čovjeka u neprilike veliku, ali škakljivu.

Papa Benedikt XV. jednoga je dana rekao biskupu koji ga je upozoravao na ,,questo truffatore” (toga prevaranta):

“Sine moj, zasigurno ste loše obaviješteni. Od srca Vam savjetujem da odete do njega vidjeti vlastitim očima o čemu je riječ.

Papina je želja zapovijed. Nekoliko dana poslije toga, ne rekavši nikome, monsinjor je sjeo u vlak za Foggiu. Čim je stigao, sreo je dva kapucina koja su ga s poštovanjem pozdravila: Lodato sia Gesu Cristo! (Hvaljen budi naš Spasitelj Isus Krist!) Vaša Svjetlosti, šalje nas Padre Pio da Vas dopratimo u San Giovanni Rotondo.“

“Ali Padre Pio ne zna ništa o mome putovanju“, odvratio im je biskup, potpuno zaprepašten.

„Mora da je bio obaviješten“, odgovorili su mu kapucini s blagim osmijehom. „Rekao je da Vas Papa šalje.”

Nastupio je trenutak tišine. Monsinjor se uputio prema blagajni.

„Kada je sljedeći vlak za Rim?“

A potom, okrenuvši se prema ocima:

„Sjetio sam se nečega vrlo važnog. Moram se vratiti u Rim.”

I otpustio ih je. Ispunio je cilj svoga putovanja. Vidio je „vlastitim očima“. „Osim toga“, dodao je uz osmijeh, „radije se ne bih izložio novim iznenađenjima. Sa svojom obavještajnom službom, Padre Pio mogao je znati što sam rekao Papi!”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marije Winowske “Pravo lice padre Pija”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.