MONS. HUGH O'FLAHERTY

Saznajte tko je ovaj herojski svećenik koji je spasio više od 6000 života

Mons. O’Flaherty nije razmišljao o obećavajućoj karijeri. Trošio sav isprošeni novac ne bi li spasio odbjegle ratne zarobljenike i Židove. Noću i danju je pomagao svima, a na kraju je i krstio čovjeka koji ga je više puta pokušao ubiti.

Mons. Hugh O'Flaherty

Foto: Irish Central

U Vatikanu je u nedjelju 8. svibnja otkrivena spomen ploča irskom svećeniku mons. Hugh O’Flahertyu. Uz mnoge časne goste, među kojima su bili kardinali, svećenikova rodbina iz Irske i veleposlanici pri Svetoj Stolici iz SAD-a, Kanade, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, spomen ploču otkrili su Emma Madigan, veleposlanica Republike Irske pri Svetoj Stolici i mons. Hans Peter Fischer, rektor Papinskog teutonskog zavoda Svete Marije u Campo Santo u Vatikanu, gdje je mons. O’Flaherty živio pune 22 godine.

Onima koji su pogledali igrani film The Scarlet and the Black (hrv. Purpurno i crno, tal. Scarlatto e nero) iz 1983. godine, bit će jasno zašto je ovaj svećenik zaslužio takvu pažnju. Njegova životna priča vrlo je zanimljiva i nadahnjujuća, a ponovno otkriće njegova lika i djela je vrlo značajno. Naime, ovu inicijativu u suradnji s Njemačkim papinskim zavodom, pokrenula je upravo spomenuta gospođa Madigan, veleposlanica Republike Irske i to upravo nakon trogodišnjeg zatvaranja toga veleposlanstva pri Svetoj Stolici (2011.) i ponovnoga otvaranja u studenome 2014. godine. Druga pozitivna stvar je što su spomen-ploču s njom otkrili Nijemci s kojima je mons. O’Flaherty živio i od čijih je sunarodnjaka ovaj svećenik spasio većinu ljudi. Mons. O’Flaherty je pomagao svima i često je znao reći: „God has no country“ („Bog nema zemlju“).

Tko je bio mons. O’Flaherty?

Hugh O’Flaherty rođen je 28. veljače 1898. godine u Kiskeamu, a odrastao u Killarneyu gdje je njegov otac vodio istoimeni golf klub. Nakon što ga je Gospodin pozvao u svećeničku službu, pohađa sjemenište u Killarneyu, a uskoro kao mladi bogoslov Hugh biva poslan u Rim na bogoslovske studije. Bilo je to 1922., upravo one godine kada je Mussolini došao na vlast u Italiji. Tijekom boravka u Rimu živio je u njemačkom zavodu Teutonico in Campo Santo, u neposrednoj blizini Bazilike svetoga Petra.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Teologiju je dovršio u samo jednoj godini boravka u Rimu. Za svećenika je zaređen 20. prosinca 1925. godine, nakon čega je nastavio poslijediplomski studij te postigao doktorate iz duhovnosti, kanonskog prava i filozofije. Bio je čovjek briljantnog uma i velikog srca. U ime Svete Stolice bio je diplomat u Egiptu, Haitiju, Dominikanskoj Republici i Čehoslovačkoj. Nakon četiri godine, 1938. biva ponovno pozvan u Rim i to u Sant’Uffizio (danas Zbor za nauk vjere). Osim što je bio talentiran i vjeran svećenik, mons. O’Flaherty je bio nadareni boksač te vješt igrač golfa.

Heroj ljubavi koji je bezbroj puta riskirao život za druge

Nedugo nakon njegova povratka u Rim počinje Drugi svjetski rat. Mons. O’Flaherty ne shvaća ljudsku zloću, ali to ga ne sprječava da čini dobro i bude bliz onima koji pate. Od samoga početka velikoga rata obilazi zarobljeničke ratne kampove i pomaže zatvorenicima na mnoge načine. Koristi Radio Vatikan kako bi obavijestio obitelji zarobljenika o njihovom stanju i lokaciji.

Dana 10. rujna 1943. njemački nacional-socijalisti okupirali su Rim. Za šefa policije i tajne službe u Rimu nacistički zapovjednik SS-a i Gestapa Heinrich Himmler imenovao je Herberta Kapplera. Njegova zadaća bila je sve sumnjivce bilo koje nacionalnosti i sve Židove istrijebiti iz Rima, a u ostale utjerati strah, uključujući putem smaknuća za zločin pomaganja proskribiranim skupinama.

Iracionalno zlo, međutim, nije zarazilo srce mons. O’Flahertya. On nije razmišljao kako se osvetiti ni kako graditi diplomatsku karijeru, nego kako činiti dobro. Novcem, koji je isprosio od prestrašenih diplomata pri Svetoj Stolici, na svoje je ime iznajmio tisuće stanova, hostela te, uz pomoć nesebičnih prijatelja, koristio samostane, crkve, kuće i stanove kao utočišta za odbjegle ratne zarobljenike i Židove; sve kojima je život bio ugrožen bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost. Time je postao najomraženiji i najveći neprijatelj Gestapa u Rimu, a Kappler ga je nekoliko puta namjeravao osobno ubiti.

Mons. O’Flaherty je bezbroj puta riskirao vlastiti život za spas progonjenih i u zadnji tren umakao na neutralni teritorij Vatikana, u koji Kappler nije smio kročiti. Prerušen, katkad u prosjaka, redovnicu ili u odoru SS-ova vojnika, noću i danju je izlazio iz Vatikana. Bio je svjedok brojnih ubojstava, a spašavao je sve koje je mogao. Činio je to i nakon što je dobio izričitu zabranu napuštanja Vatikana. Na njegovo „bezobrazno ponašanje“ Kappler se osobno žalio i Himmleru tijekom njegova posjeta Rimu i papi Piju XII. prijeteći da će ga ubiti čim ga pronađe.

Ubojstva njegovih suradnika

Mons. O’Flaherty nije bio bezuman. Bio je svjestan opasnosti za vlastiti život. U to su vrijeme mnogi i iz Rima bili deportirani u Auschwitz. Kappler je, pokazujući ozbiljnost svojih zlih namjera, osobno ubio dva svećenika koji su bili najbliži suradnici mons. O’Flahertya u akcijama spašavanja progonjenih. Međutim, ni to O’Flatherya nije zaustavilo u namjeri da nastavi činiti dobro. Njihovo ga je mučeničko svjedočanstvo ohrabrilo.

Jedan od njih – don Vittorio –, budući da ni nakon mučenja nije htio odati informaciju gdje mons. O’Flaherty skriva ljude, bio je izveden na strijeljanje pred talijanske vojnike – po posebnoj Kapplerovoj želji. Pred zidom za smaknuće je svojim sunarodnjacima rekao da je sve činio iz ljubavi prema Isusu Kristu i svojoj domovini. Posljednje su mu riječi bile: „Dragi sunarodnjaci, ja vam opraštam“.

Desetorica su talijanskih vojnika na zapovijed repetirali puške i pucali, ali je svaki od njih namjerno promašio, nadajući se da će ga ubiti metak drugoga vojnika. Talijanski zapovjednik je ljutito izvukao pištolj i prišao don Vittoriu, ali ga ni on nije smaknuo. Na Kapplerovo inzistiranje: „Ubij ga“, zapovjednik je spustio drhtavu ruku i rekao: „Ne mogu – on je svećenik“. Na to je Kapplar izvukao pištolj i hladnokrvno usmrtio don Vittoria.

Heroj oprosta

Kako se bližio kraj njemačke okupacije Rima, Kappler – donedavno uvjeren da se to nikad neće dogoditi –, tražio je osobni susret s mons. O’Flahertyem, moleći ga da spasi njegovu obitelj – suprugu i dvoje djece – od osvete koja im prijeti. Mons. Flaherty mu je jasno kazao istinu: „Srami se! Nakon svega zla kojeg si godinama učinio, usuđuješ se pitati mene za pomoć?“

Kappler nedugo nakon toga biva uhićen i suđen zbog zla kojeg je učinio. Na ispitivanju je bio upitan tko mu je spasio i izvukao obitelj na područje neutralne Švicarske. Kappler o tome ništa nije znao te ga je to pitanje ostavilo potpuno zatečenoga. Godine 1945. je osuđen na doživotni zatvor. U talijanskom mu je zatvoru godinama jedini posjetitelj bio mons. Hugh O’Flaherty. Herbert Kappler, postao je katolik, kršten je u zatvoru 1959. Godine, po rukama mons. O’Flahertya, koji se vratio u Irsku 1960., gdje je umro tri godine kasnije.

Don Branko Jurić – RV | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 9. svibnja 2016.

Možda vam se svidi