Fuska (u Istri: Foška) rođena je oko 235. godine u Ravenni, u imućnoj poganskoj obitelji, u kojoj stječe primjeren odgoj, a u petnaestoj godini, po nagovoru dadilje Maure, odlučila je prijeći na kršćanstvo. Saznavši za kćerinu odluku i njezino tajno krštenje, zaprepašteni su je roditelji najprije pokušali odgovoriti, a zatim, kad su saznali da ni prijetnjama u tome neće uspjeti, okrutni se otac odlučuje nesretnu kćer i njezinu dadilju prijaviti prefektu. U skladu sa zakonom o progonu kršćana, što ga je netom bio proglasio car Decije, prefekt naredi da ih uhite i privedu sudu. No tada se dogodi prvo čudo: stigavši do okrivljenica, vojnici nisu uspjeli izvršiti naredbu jer su se uz buduće svetice našla dva anđela koji su ih zaštitili od vojnika i navijestili znakovitost predstojećeg mučeništva. Nakon toga, nadahnute porukom, dvije su se hrabre žene same uputile na sud. Nakon muka usmrćene su odrubljivanjem glave, a mrtva su im tijela bačena u more, koje ih je zatim izbacilo na obalu Tripolitanije u Africi, gdje su ih kršćani pokopali i hodočastili na njihov grob. Kasnije su relikvije svetica prenesene na otok Torcello blizu Venecije, gdje je u 12. st. podignuta crkva posvećena svetoj Fuski.

U našim je krajevima kult sv. Fuske zaživio pretežno u Istri (gdje se i danas sreće ime Foška), što je i razumljivo s obzirom na blizinu glavnog svetišta. Od relativno brojnih lokaliteta na kojima se u prošlosti častila sv. Fuska, do danas je sačuvano pet crkava, ali i brojna vjerovanja i običaji vezani uz njezin kult, poglavito oni u vezi s pojedinim bolestima.

Crkva sv. Foške blizu sela Batvači/Foto: Duško Marušić/PIXSELL

Uz uobičajene mise i procesije prigodom njezina spomendana 13. veljače, pamti se, i još gdjekad prakticira, osebujno prinošenje zavjetnih darova. Najčešće je riječ o odjevnim i uporabnim predmetima koji asociraju na oboljeli dio tijela ili pripadajuće organe, oslabjele funkcije, vrstu ozljede… Rubac se daruje uz glavobolje, prsluci i košulje uz bolesti u grudima i leđima. Pojasevi ukazuju na križobolje, prstenje na probleme s rukama i prstima, a čarape na teškoće s nogama. Alat se prinosi svetičinu oltaru s molbom da se njime ne samo bolje radi već da se darivatelj time zaštiti od mogućeg ozljeđivanja. Posebno su dojmljiva bila ortopedska pomagala pučke izrade – štake, štapovi i drvene proteze. Premda je većina tih motiva s vremenom nestala, sumiranjem pučkih prisjećanja i najučestalijih zavjetnih darova posebno se izdvajaju dijelovi odjeće i predmeti koji upućuju na to da su u općem pobolijevanju prednjačile teškoće vezane uz razne bolove, poglavito one u leđima, oko pojasa i trbuhu, te funkcionalne smetnje zbog promjena na rukama i nogama, kako zbog bolesti tako i zbog ozljeda.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Sveti od zdravlja” Ante Škrobonje. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.