Rimski martirologij kaže o sv. Rupertu da je “kod Bavaraca i stanovnika Norika čudesno širio Evanđelje”. Njegovo ime izvorno glasi Hrodpert, a potjecao je iz jedne plemićke franačke obitelji. U drugoj polovini VII. stoljeća postigao je u Wormsu visoko crkveno dostojanstvo. No ondje se nije zadržao već je pošao u Bavarsku. Na ruševinama staroga rimskoga grada Juvavuma sagradio je crkvu i samostan i posvetio ih sv. Petru. Samostan je brzo postao središtem duhovne kulture. Oko njega je nastao jedan od najljepših gradova na svijetu – SalzburCrkvi sv. Petra pripadala je i crkva u Pongau, koja se danas zove ćelija sv. Maksimilijana, a spominje na tragove ranijeg kršćanstva. Maksimilijan je u III. stoljeću bio prvi mučenik Štajerske. Prenijevši njegove relikvije u svoj biskupski dvor kod Sv. Petra, Rupert je udario temelje tradicije za kasniju biskupiju u Salzburgu, koja je raznim uspomenama sezala sve do u prva kršćanska vremena.

Sveti Rupert je također utemeljio i jedan ženski samostan te ga posvetio Majci Božjoj. To je današnji samostan Nonnberg, koji je nekoć vodila njegova nećakinja Erintruda. Sv. Rupert je umro baš na Uskrs, koji je g. 718. pao upravo na današnji dan. Pod glavnim oltarom prekrasne salzburške katedrale nalaze se posmrtni ostaci sv. Ruperta i sv. Virgila, biskupa u Salzburgu, a u staroj benediktinskoj crkvi sv. Petra pokazuje se još i danas dragocjena škrinja gdje je prvotno počivalo svečevo tijelo.

Sv. Ruperta štuje kao svog zaštitnika grad, nadbiskupija i pokrajina Salzburg, a u pomoć ga već stoljećima zazivaju rudari soli. Njegov život i misijska djelatnost osvjetljuje područje koje će kasnije u životu europske Crkve imati veliko značenje. Trajnu uspomenu na njega čuvaju i brojne crkve podignute njemu u čast. Ima ih 125.

Veličina je sv. Ruperta u tome što je osnovao jedan snažan misijski centar u Salzburgu, koji će se kasnije razviti u sjedište nadbiskupije i metropolije. On nije bio ni putujući, a ni teritorijalni biskup, već opat-biskup samostana sv. Petra bez određenog područja. Često ga prikazuju i sa soljenkom u ruci; jasna aluzija na njegovo zaštitništvo nad rudarima soli. Prikazuju ga i s buretom, ali ne punim vina, već soli, koja se kopa u blizini grada kome je zaštitnik, a po kojoj je Salzburg dobio i ime, jer riječ “salz” u njemačkom znači sol. Slikaju i prikazuju sv. Ruperta vrlo često i s crkvom u ruci, a ona označuje ustanove od njega podignute.