Sveti je Marcel proživljavao još posljednje godine progona. Umro je shrvan mukama godine 16. siječnja 309. a da nije dočekao godinu 313. kada je Konstantin Veliki dao napokon kršćanima slobodu. Na poticaj svetoga pape Marcela rimska odlična gospođa Lucina učinila je Crkvu baštinicom svojih dobara.

Vjerujemo da tome nisu bili po srijedi nikakvi sebični motivi već briga za duše. O tome svjedoči briga svetoga Marcela da u Rimu, u kojem se broj vjernika neprestano povećavao, reorganizira pastvu podižući nove centre. I papa Marcel I. se sukobio s problemom lapsa. Problem je različit u Africi, od onog u Rimu. U Africi biskup Donat svojim ekstremističkim stavovima želi izazvati šizmu. A u Rimu i sami lapsi stvaraju probleme. Jedna grupa lapsa traži brzi povratak Crkvi, bez dugih i temeljitih pokora. Problem se sve više zaoštravao pa je došlo i do krvavih obračuna. Posredovao je car Maksencije (306. – 312.), tako što je papu Marcela poslao u progonstvo. Papi Marcelu se pripisuje odredba po kojoj se ni jedan koncil ne može održati bez papina odobrenja. Rimska vlast, kojoj je na čelu stajao tada omraženi car Maksencije, nije mogla mirno gledati kako Crkva kraj svih progona ipak živi, i ne samo to, već iz dana u dan sve više raste. Zato je udarila opet po pastiru, ne bi li se na taj način rastjerale i ovce.

Sam Maksencije zaprijetio je papi Marcelu najtežim mukama ako se ne bude odrekao papinske službe i ako ne bude žrtvovao idolima. No Marcel nije bio ni trstika kojom se poigrava vjetar, ni laka duša koja se dade potkupiti, ni slabić koji se dade zaplašiti. Zato je odbio sve ono što je car od njega tražio, a što se nije slagalo s njegovom savješću i sviješću dužnosti i odgovornosti za povjereno stado. Zbog toga je bio izložen prisilnom radu, poniženjima i drugim nevoljama. Umro je progonstvu 309. Prema predaji, koja veli kako je Marcel u izgnanstvu djelovao u crkvi, kasnije pretvorenoj u štalu za konje carskih glasnika, postao je zaštitnikom konjušnica i konjušara.

Smrt ga je oslobodila svih tih muka, a Gospodin, za koga je trpio, ispunio je svoje obećanje dano u govoru na gori: “Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lažno pripisivali svaku vrstu opačine! Radujte se i kličite od veselja jer vas čeka velika nagrada na nebesima. Ta, tako su progonili i proroke koji su živjeli prije vas!” (Mt 5, 10-12). Blažena Lucina sahranila je tijelo sv. Marcela u groblju Priscile na Salarijskoj cesti, i to 16. siječnja, pa se zato toga dana i slavi njegov spomendan.

Josip Antolović, SJ | Bitno.net