Iako o ovim mučenicima imamo posve malo povijesnih podataka, uvrštavamo ih ipak u našu zbirku, jer su to mučenici iz Akvileje, vjerskog središta kamo su hodočastili stari Hrvati da počaste tamošnje mučenike. Tako je išao kao hodočasnik u Akvileju i otac hrvatske narodne dinastije – knez Trpimir (845.-864.).

Povjesničar Marko Perojević misli da su akvilejski patrijarsi osnovali biskupiju u Ninu, a taj su grad već početkom IX. st. učinili središtem misionarenja franačkih misionara, koje su slali među Hrvate.

Profesor Srećko Dragošević smatra sigurnim da je udio franačkih svećenika u oblikovanju i učvršćivanju mladoga hrvatskog katolicizma bio velik i da su mu oni dali izraziti zapadni karakter i orijentaciju. Prema tome, kao hrvatski katolici dugujemo zahvalnost i svemu onome što smo primili iz Akvileje.
Tu su Crkvu natopili mučeničkom krvlju mnogi mučenici.

Rimski martirologij 16. ožujka spominje da su akvilejski biskup Hilarije i njegov đakon Tacijan godine 284. podnijeli mučeničku smrt za vrijeme cara Numerijana. Jeronimski martirologij također govori o tim mučenicima, a njegovo se svjedočanstvo može smatrati vjerodostojnim.

Ljetopis patrijarha u Gradu pripovijeda kako su akvilejski patrijarh u VI. st., prigodom provale Langobarda, preselio u Grado noseći sa sobom tjelesa mučenika Hilarija i Tacijana. To je pak znak da su u Akvileji bili u velikoj časti. Štovanje tih svetih mučenika prošireno je po sjeveroistočnoj Italiji, ali i u Istri. Ono ima svoje opravdanje, jer mučenici su uvijek živa i trajna opomena na vjernost.

Slaveni rado daju djeci ime svetog Hilarija, a ono u narodnom jeziku glasi: Ratko, Radoslav, Radovan.

Ime Tacijan je latinskog porijekla i znači: Tacijev sin. U slavenskim jezicima, prema ovome imenu, češći je oblik ženskog imena Tatjana.