11. OŽUJKA

Sveti Dominik Cam – pastir progonjenih kršćana

Kada su došli na mjesto pogubljenja, Dominik Cam sretno položi glavu na panj govoreći krvniku: “Pokušaj svoj posao učiniti dobro da moja glava padne na zemlju brzo.”

Dominik Cam

Dominik Cam/Foto: www.catholicculture.org

Kršćanstvo je u Indokini zaliveno potocima mučeničke krvi, bilo domaćih ili stranih misionara. Jedan je od njih i sveti Dominik Cam, koji je rođen u Cam-Chuongu, u pokrajini Bac-Ninh. Već kao dječak primljen je u “Božju kuću”. Tako su nazivali misijsku postaju. Dominik je osjetio Božji poziv za svećeništvom, te je sretno završio teološke nauke i bio zaređen nakon studija. Prigrlio je Pravilo III. reda sv. Dominika. Kao svećenik, na udivljenje sviju, s velikom je revnošću obavljao pastirsku službu. Bio je prava slika dobrog i zauzetog pastira svoga stada. To se pokazalo naročito kada je buknulo progonstva protiv kršćana.

Dominik se u početku progonstva najprije sakrio, ali je ubrzo uvidio da mu u sigurnu skrovištu nije mjesto. Njega kao pastira trebaju duše. Potrebni Božje Riječi, Isusova prisustva u Euharistiji, počeo je obilaziti kršćane, dijeliti sakramente, dizati ih u vjeri. Njegova se prisutnost i djelatnost brzo uočila, pa ga je mandarin kao predstavnik mjesne vlasti dao zatvoriti u Ha-Langu 21. siječnja 1859. Odatle je odveden u Hungyen, glavni grad pokrajine. Dominik je pred sucima otvoreno priznao da je katolički svećenik, te izjavio da je spreman prije podnijeti bilo kakvu vrstu muka negoli pogaziti križ, što su kao znak otpada od vjere tražili njegovi neprijatelji.

Mučenik je čamio u zatvoru nekoliko mjeseci, zatvoren u neki kavez. I tu je nastavio svojim plodonosnim apostolatom, jer su mu dolazili brojni vjernici kršćani. Napokon je bio osuđen na smrt glavosijekom. Čuvši svoju presudu, na mjesto smaknuća išao je sav radostan za krvnikom i između dva reda vojnika. Kada su došli na mjesto pogubljenja, on sretno položi glavu na panj govoreći krvniku: “Pokušaj svoj posao učiniti dobro da moja glava padne na zemlju brzo.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međutim, bila je to teška smrt. Krvnici su mu tri puta pokušali odrubiti glavu. Kad to nisu uspjeli, naprosto su je pilom otpilili. Svemogući Bog je svoga mučenika u groznim mukama okrijepio i Dominik je izdržao do kraja. Bilo je to 11. ožujka 1859. godine. Dominikovim vjernicima bilo je dozvoljeno pokupiti njegovu krv i tijelo te prenijeti u njegovo rodno mjesto i tu ga sahraniti. Crkva ga je 25. travnja 1951. godine uvrstila u broj blaženika, a 19. lipnja 1988. Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim.

Završimo prikaz o ovom svetom mučeniku iz daleke Indokine s nekoliko misli iz Dekreta II. vatikanskog sabora o misijskoj djelatnosti Crkve.

“… Misija se Crkve ispunjava djelovanjem kojim ona postaje činjenično potpuno prisutna svim ljudima i narodima pokoravajući se Kristovoj naredbi i potaknuta milošću i ljubavlju Duha Svetoga da ih primjerom života i propovijedanjem, sakramentima i ostalim sredstvima milosti privede k vjeri, slobodi i Kristovu miru, da im se tako otvori slobodan i siguran put do punog udioništva u Kristovu misteriju. Ova misija nastavlja i kroz tijek povijesti razvija misiju samoga Krista koji je poslan da naviješta Evanđelje siromasima. Stoga Crkva treba, poticana Duhom Kristovim, koračati istim putom kojim je koračao sam Krist, naime, putom siromaštva, posluha, služenja i žrtvovanja samoga sebe sve do smrti, iz koje je po svome uskrsnuću izašao kao pobjednik. Tako su u nadi hodali svi apostoli, koji su mnogim iskušenjima i mukama dopunjali ono što nedostaje Kristovim mukama, za Tijelo Njegovo koje je Crkva. Krv kršćana bijaše često također sjeme” (br 5).

Ime Dominik je latinskog porijekla i znači: posvećen Gospodinu.

Josip Antolović, SJ | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 11. ožujka 2019.

Možda vam se svidi