VELIKI EVANGELIZATOR

Sluga Božji nadbiskup Fulton John Sheen – katolička televizijska zvijezda

Ako Sheen nije bio jedan od najsvetijih svećenika, prema svjedočenju naroda, u Crkvi u Americi, bilo je sigurno malo onih, barem među crkvenim intelektualcima, koji su mu bili «konkurencija».

Sluga Božji nadbiskup Fulton John Sheen – katolička televizijska zvijezda

«Govorili ste i pisali pohvalno o našem Gospodinu Isus. Vi ste odani sin Crkve!» Ovim riječima se blaženi papa Ivan Pavao II. obratio u bratskom zagrljaju sluzi Božjem nadbiskupu Sheenu u New Yorku 1979. Kažu da svetac rađa sveca. Ako nam je gledati povijest tih crkvenih blistavih zvijezda, primijetit ćemo da svetac svojim životom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Svetac, Božji čovjek, svojom pojavom provocira. Jer donosi Boga tj. Božju istinu. Donosi svjetlo. Tama ne voli svjetlost. Tako je i u našim životima. Kad se pojavi netko tko poziva na povratak Bogu, taj postane neomiljen, ali Istina nas jedina može osloboditi i treba ju propovijedati uvijek, «bilo zgodno ili nezgodno». Fulton Sheen je bio Božji čovjek poslan Crkvi u Americi ali ne bilo kakav.

Mediji su bili sredstvo njegova pastorala preko kojih je ljude vraćao Bogu. O njemu se u Katoličkoj crkvi već puno piše no za sad je ostao neistraženo bogatstvo u hrvatskoj duhovnoj i teološkoj literaturi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Fulton J. Sheen rođen je u El Pasu, država Illinois, 8. svibnja 1895., a umro je u New Yorku 9. prosinca 1979. Zaređen je za svećenika 20. rujna 1919. u biskupiji Peoria, nastavio je studij na Catholic University of America, Sorbonnei, Collegio Angelico u Rimu i na Sveučilištu u Louvainu, gdje je 1925. godine postigao naslov doktora filozofije. Za pomoćnog biskupa New Yorka postavljen je 1951., a 1966. za biskupa u Rochesteru u državi New York. Bio je plodan pisac; napisao je sedamdesetak knjiga. Uz posao sveučilišnog predavača teologije i filozofije, Sheen se bavio i propovijedanjem. Kad je Sheen otišao na televiziju u veljači 1952., njegova emisija «Život je vrijedan življenja» postala je iznimno popularna te je osvojio najveću gledanost od svih ostalih. Nakon pobjede, nalazio se na naslovnicama časopisa «TV vodič» i «Colliers». Novinar James Conniff izjavio je: “Niti jedan katolički biskup nije prasnuo s takvom snagom na svijetu kao Sheen još od davnih vremena.» Do početka 1955. njegovi programi su dosegnuli gledanost kućanstva od 5,5 milijuna tjedno.

Nema evidencija kojim je zabilježen broj njegovih tisuća propovijedi i govora koje je dao tijekom desetljeća. Publika je bila ogromna. Kad je imao zakazanu propovijed u katedrali svetog Patrika u New Yorku, 6.000 ljudi redovito je bilo u crkvi. Na Uskrs 1941. oko 7500 vjernika «zaglavilo» se u katedrali, a 800 je čekao vani, nadajući se da će ući. Na Veliki petak, njegove propovijedi su se emitirale na otvorenom a pratilo ih je na tisuće koji su stajali izvan katedrale svetog Patrika slušajući kako nadbiskup Sheen anđeoski govori o Bogu, životu, smislu, smrti, patnji itd. New York Times je izvijestio kako je «srce Manhattana postalo minijatura Trga svetoga Petra u Rimu». Fenomen se ponavljao i za Večernje službe Časoslova. Mnoge od njegovih televizijskih emisija, propovijedi i govora su dostupne na videu i internetu.

Sluga Božji Sheen je bio priznati američki intelektualac, teolog i filozof prvog ranga te jedan od najplodnijih pisaca Katoličke crkve u Americi. Tijekom razdoblja od 54 godine postao je autor 64 knjige. Osim toga, objavio je 65 brošura te ih tiskao za radijske i televizijske razgovore. Pisao je u bezbroj časopisa i novinskih članaka . Ranih 1950.-ih pisao je dva redovita novinska stupca: «Bog te ljubi» i «Biskup Sheen piše» (koji je distribuiran u svjetovnom tisku te se tiskao 30 godina). Uređivao je i dva časopisa, od kojih jednog imenom «Misija» 16 godina.

Sheenova stručnost uključuje širok raspon tema i autora: od Aristotela, Platona, Augustina, Tome Akvinskog, Karla Marxa, Sigmunda Freuda do John Deweya itd. Njegova akademska kultura i profesionalnost je bila izvrsna. Bio je prvi Amerikanac kojem je dodijeljena rijetka ugledna doktorska čast na prestižnom Sveučilištu u Louvainu. Njegovo aktivno poznavanje stranih jezika je izazivalo divljenje. Njegova sposobnost pisanja bila je izuzetna – u njegovu stilu – lucidna i uvijek dosljedno pedantna poput velikog anglikanskog apologete i filozofa C. S. Lewisa kao i velikog obraćenika s anglikanstva na katoličanstvo – G. K. Chestertona za kojeg je Sheen rekao da su njegova djela imala najveći utjecaj na njegovo pisanje.

Nadbiskup Sheen bio je jedan od velikih brižnih crkvenih misionara. Godine 1979., isusovac magazina «America» ga je nazvao «najvećim blagovjesnikom u povijesti Katoličke crkve u Sjedinjenim Američkim Državama. Osobnu je pažnju obilno posvetio bogatima i siromašnima.» Sheen je također imao strast za pomaganjem siromašnih u svijetu. Kao nacionalni direktor Društva za širenje vjere (1950.-1966.), podigao je više novca za siromašne od bilo koje druge američke katoličke organizacije, a svojim naporom i Božjom milošću iznos je donacija prelazio preko 10 milijuna dolara. Nedugo prije svoje smrti izjavio je: «Moja je najveća ljubav uvijek bila misijsko poslanje Crkve.»

Bio je veliki kritičar podjela i nejednakosti u društvu. Desetljećima ispred drugih je govorio o protivljenju rasizmu te prikupljao sredstva i donirao vrlo velike svote osobnog dohotka pomažući u izgradnji bolnica i crkava za crnce u Alabami. Kasnih 1920.-ih Sheen je govorima naglašavao rasnu jednakost i bratstvo. Godine 1944., u vrijeme kada su se američke oružane snage podijelile, Sheen je visoko podigao glas u propovijedi naglašavajući Kristovu «izričitu zapovijed da volimo sve ljude, bez obzira na rasu ili klasu ili boju». Također se oštro protivio antisemitizmu. «Za katolika biti antisemit», napisao je tijekom Drugoga svjetskog rata, «znači biti ne-katolik». Ovdje osjećamo veliku sličnost s našim blaženikom A. Stepincem. Veliku pažnju javno je pridavao i odbačenima.

Često otvorena govora, Sheen je izazivao polemiku sa snažnim izjavama o temama kao što su komunizam, socijalizam, španjolski građanski rat, diplomacija u Drugom svjetskom ratu, psihijatrija, sekularizam, obrazovanje te političkoj ljevici i desnici u cjelini. Često je kritizirao i liberalni protestantizam: «Sotonin zadnji napad bio je nastojanje da učini religiju svjetovnom.»

On je bio jednako kritičan prema monopolističkim kapitalistima, neodgovornim sindikalnim čelnicima i idealističkim zagovornicima socijalne države. Izbjegavao je sve oblike zemaljskih utopija. Ipak, on je često podupirao reforme u želji da pomogne stvoriti svijet oslobođen od nejednakosti, neosjetljivosti, mržnje, kriminala i korupcije. Godine 1967. našao se pod napadom od strane vladajuće političke desnice protiv rata u Vijetnamu. Bio je među prvim američkim biskupima koji je provodio u biskupiji puni i ispravni nauk Drugoga vatikanskog koncila, na kojem je sudjelovao. Poseban naglasak je stavljao na liturgiju o kojoj je često govorio na propovijedima.

Ako Sheen nije bio jedan od najsvetijih svećenika, prema svjedočenju naroda, u Crkvi u Americi, bilo je sigurno malo onih, barem među crkvenim intelektualcima, koji su mu bili «konkurencija». Mnoge je nadmašio svojom upornošću za širenje vjere ali uvijek u skladu s crkvenim učenjima. Njegova duša i um odmarali su se na crkvenim vlastima, a ne na hirovima određenih mjesta i vremena gdje se nalazio. To povjerenje u autoritet Crkve, uz strog molitveni i asketski život, ostvarilo je u njemu mir i radost koji je utjecao na mnoge koji su ga poznavali, upoznali, vidjeli ili čuli ime Fulton J. Sheen.

Iako je on bio glavni lik u Crkvi od ranih 1930.-ih godina i živio do 1979., Sheena se prije svega pamti kao čovjeka koji je postavio ton 1950.-ih godina. U travnju 1952. on se pojavio na naslovnici časopisa «Time», a bio je opisan kao «možda najpoznatiji propovjednik u SAD-u, svakako najpoznatiji američki rimokatolički svećenik i najnovija zvijezda američke televizije». Glasnogovornik nadbiskupije New York tada je uzviknuo: «On je televizijski! On je divan! Geste, ‘tajming’, glas. Da se i popne na bačvu i počne čitati telefonski imenik, ljudi bi ga voljeli.»

No, zbog svojih kritika bio je često optuživan da je loš znanstvenik jer je napuštao svoju znanstvenu disciplinu i pisao za mase. Clive S. Lewis bio je napadnut zbog istog razloga. No, mora se reći da je Sheen u biti bio vrući Kristov misionar . Možda će neki reći da je proveo svoju životnu filozofiju za pisanje časopisa. No ipak, on je posegnuo za što više ljudi i to što je više moguće, uvjeren da je ljudska duša bila važnija od znanstvenih rasprava. Zapravo, on je postigao ono što malo koji znanstvenik uspije. Postao izgrađena osoba s darom mudrosti a tu mudrost je prenosio drugima. Svatko tko čita njegove knjige (pa čak i gleda njegov lik na fotografijama), otkrit će učenost, zvuk mudrosti, atraktivan stil pisanja i obrazlaganje vjerno crkvenom učenju.

Iako možda nije tako izgledao, nije volio publicitet. Nije dao brojne intervjue, a to može biti jer je jednostavno htio njegovati svoju privatnost. Godine 1946. jednom novinaru je izjavio kako bi on radije da nema pisanu priču o sebi, odbacujući publicitet kao «umjetna rumenila na obrazu». Unatoč tomu, nikada si nije dopuštao da ne kontaktira sa svojim vjernicima. Smatrao je da pravi biskup ne smije biti zatvoren u svoju rezidenciju već mora svakodnevno imati kontakte s povjerenim mu vjernim pukom. Stoga je primao redovno dnevno oko 150 i 200 pisama, a u ranim 1950.-ima, kad je imao svoju emisiju, primao je između 15.000 i 25.000 pisama dnevno i pokušavao je odgovoriti koliko mu je njegov raspored dozvoljavao.

Sheen je bio čovjek svojeg vremena. On nije nikada djelovao kao umirovljeni starac koji nije zainteresiran za događanja. Želio je cijelo vrijeme biti u tijeku – čitao je najnovije knjige i članke kako bi održao mlad i kritičan duh. Iznad svega, govorio je, bez molitve i sakramentalnog života nema nikakvog ploda. U svakom slučaju, Sheenova pisma i dokumenti nalaze se u širokom asortimanu drugih rukopisnih zbirki. Velik broj ljudi koji su ga poznavali bili su uvijek spremni zapisivati njegove izjave. Mnogi čak čuvaju obilje fotografija s njim, zajedno sa svojim sjećanjima. Fulton Sheen je priča o sjajnom čovjeku čiji duhovni intenzitet i veličina isijava dan-danas ne samo u Americi već po cijelom svijetu. Njegov život u Crkvi se proteže kao jedan od najuzbudljivijih razdoblja u povijesti časne institucije Crkve.

Nadbiskup Sheen bio je čovjek širokih interesa, njegova priča obuhvaća gotovo svaki veliki politički, socijalni i kulturni razvoj od 1920. do 1970. Sheenova je briljantnost, znanje, oštrina, odanost, humor i nevjerojatna energija potakla mnoge ljude da se okrenu Bogu. Sheen je provokacija svakom vjerniku i nevjerniku. Koliko ostvarujem svoje talente koje mi je Bog dao za izgradnju Crkve? Koliko svaki član Crkve sa svojim pozivom živi Evanđelje? Malo tko čitajući ili slušajući njegove govore ostaje hladan i suzdržan. Svetac rađa sveca. U Sheenovu životu smo se uvjerili da je ta tvrdnja točna. Ako ništa drugo, to govori i činjenica tolikih ljudi koji ga pamte kao svetog pastira Crkve, hrabrog svjedoka Isusa Krista te kao velikog glazbenog instrumenta Duha Svetoga preko kojeg je Gospodin budio i osvajao srca ljudi. U jednoj od svojoj posljednjoj propovijedi sluga Božji F. Sheen postavio je pitanja koja se dobro pamte u narodu. Zapravo, to su pitanja koja će Krist postaviti nama kad se nađemo pred Njim. Time i mi želimo za kraj potaknuti svakoga tko čita ovaj tekst da si postavi to i u tišini odgovori pred Bogom: «Pokaži mi ruke. Imaju li ožiljke od davanja? Pokaži mi stopala. Jesu li izmorena služenjem? Pokaži mi srce. Jesi li ostavio mjesta za božansku ljubav?»

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na kraju valja spomenuti da je nedavno na hrvatskom jeziku pokrenut blog o nadbiskupu Fultonu Sheen, kojeg možete naći na adresi nadbiskupfultonsheen.blogspot.com i uz to je pokrenuta i facebook stranica koja prati blog, nju možete lajkati ovdje.

Pripremio M. K | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 28. listopada 2013.

Možda vam se svidi