Sveta Eufemija rodila se u gradu Kalcedonu blizu Carigrada u uglednoj patricijskoj obitelji. U mladosti je dobila kršćanski odgoj, te se u svom gradu odlikovala i krepostima i ljepotom. Kao kćerka uglednog građanina i vjerojatno je polazila i neku školu u Kalcedonu jer je ponegdje prikazana u studentskom plaštu. Za vladanja cara Dioklecijana, koji je progonio kršćane, bila je optužena što je odbila prinijeti žrtvu gradskom idolu i zatvorena zajedno s četrdeset i devet drugih kršćana.

Najprije je bila na razne načine mučena, osobino okrutno na kotaču, pa kad je nakon toga ostala vjerna Kristu i postojana u odluci da ne žrtvuje poganskom božanstvu, bačena je u amfiteatar. Lavovi su je usmrtili, ali joj tijela nisu okusili, na zaprepaštenje pogana u gledalištu. Bilo joj je svega petnaest godina kada je podnijela mučeništvo za vjeru. Zbilo se to 16. IX. 304. (Vidi sliku na zidu kraj sarkofaga). Njezino su tijelo pobožni kršćani sačuvali, pohranivši ga negdje u Kalcedonu, a – kad su dobili slobodu vjere – na njezinom su grobu sagradili veliku crkvu.

U njezinoj je crkvi pred njezinim tijelom održan godine 451. sabor kalcedonski. Ali kada su taj grad 620. godine osvojili Perzijanci, kršćani su se bojali da osvajači ne obeščaste relikvije svete djevice, pa su sarkofag prevezli u Carigrad i smjestili ga u velebnu crkvu, koju je u njezinu čast bio podigao car Konstantin. Tu je tijelo sv. Eufemije ostalo do 800. godine. Tada je u Carigradu zavladao car Nicefor, koji bijaše ikonoborac (protivnik štovanja svetačkih slika i moći). Vjernici su se pribojavali da se ne bi odvažio te oskvrnuo i relikvije svete Eufemije. Prastara predaja kaže, da je jedne olujne noći mramorni sarkofag s tijelom mučenice nestao iz Carigrada.

Možda su ga pobožni ribari bili ukrcali na svoje lađe u namjeri da ga smjeste na neko sigurno mjesto. Iste je godine (800.) čudesno – morem – dospio do Rovinja. Ovdašnja predaja nadalje veli da su se građani Rovinja uzalud mučili cijeli dan, pokušavajući volovima i konjima izvući sarkofag. To je uspjelo tek nekom dječaku (u drugoj verziji nekoj siromašnoj udovici) s parom dotad neupregnutih junica.

Time se zacijelo željelo poručiti da – kad je Bog na djelu – njemu nisu potrebni ni snažni mišići životinja niti snalažljivost ljudska da ostvari što je naumio, već se radije služi slabim i malenim, svaki put iznova zbunjujući čovjeka u njegovu umišljenu ponosu. To je uspjelo nekom siromašnom dječaku s parom dotad neupregnutih junica. Time se željelo poručiti, da se Bog služi slabim i malenim ljudima. “Ja sam Eufemija Kalcedonska – koja krvlju svojom zaručih Isukrsta”, predstavila se svetica dječaku kad mu se – prema istoj predaji – ukazala i poslala ga da siđe na obalu te svojim junicama izvuče veliki mramorni sarkofag s njezinim tijelom, koji će postati simbol i slava Rovinja. Zbog izuzetne dragocjenosti sarkofaga, odmah je sagrađena kapela uz crkvu sv. Jurja u Rovinju. U njoj je bio sarkofag do 950. g. Tada je sagrađena veća crkva posvećena sv. Eufemiji i sv. Juraju.