Kazat ću vam što svi već znamo, ali nikada dosta to ne razmatramo, a od temeljne je važnosti i neiscrpne plodnosti: Mi trebamo Krista! I neka se ne kaže, pa to je uobičajena tema: ona je uvijek nova. I neka se ne veli, pa to je poznato: to je neiscrpno.

“Sve imamo u Kristu!” – uzvikuje sv. Ambrozije – “Krist je za nas sve! Želiš li izliječiti svoje rane, on je liječnik. Jesi li u vrućici, on je studenac. Pritišće li te nepravda, on je pravednost. Treba li ti pomoć, on je snaga. Plašiš li se smrti, on je život. Čezneš li za nebom, on je put. Bježiš li od tame, on je svjetlost. Jesi li gladan, on je hrana” (O djevičanstvu, 16).

Da, Krist je za nas sve! To priznavati, to ispovijedati, to naglašavati dužnost je naše odane vjere i potreba naše ljudske svijesti. S njim je povezana naša sudbina, on je naš spas…

O koliki žude za izgubljenim Kristom: mislioci koji ga naslućuju umovanjem; herojske duše koje se od njega uče pravom heroizmu; patnici koji simpatiziraju s njim, Čovjekom boli; razočarani koji čeznu za čvrstom riječju, za sigurnim mirom; poštenjaci koji u njemu prepoznaju mudrost istinskog učitelja; ljudi dobre volje koji se nadaju susresti ga na pravim putevima dobra; umjetnici koji traže kako vrhunski izraziti sržnu zbilju svih stvari; obraćenici, napokon, koji su prošli svoju duhovnu avanturu te su sretni što su ga našli.

Mi te trebamo, o Kriste, naš jedini Posredniče: da postignemo zajedništvo s Ocem i da s tobom, njegovim jedinim Sinom i našim Gospodinom, postanemo njegovi posinci te se nanovo rodimo u Duhu Svetom.

Mi te trebamo, jedini istiniti Učitelju istina prijeko potrebnih za život: da bismo upoznali vlastito biće i naše određenje kao i put kako to ostvariti.

Mi te trebamo, naš Otkupitelju: da bismo otkrili svoju bijedu i od nje ozdravili te da ispravno upoznamo dobro i zlo kao i nadu posvećenja i da oplakujemo svoje grijehe i zadobijemo oproštenje.

Mi te trebamo, prvorođeni Brate ljudskog roda: da bismo ponovno našli obrazloženja istinskoga bratstva među ljudima kao i temelje pravednosti i bogatstva ljubavi.

Mi te trebamo, o veliki Patniče naših boli: da bismo upoznali smisao trpljenja i njegovu vrijednost okajanja.

Mi te trebamo, Pobjedniče smrti, da nas oslobodiš od očaja i zdvojnosti te postignemo sigurnosti koje se obistinjuju u vječnosti.

Mi te trebamo, Kriste Gospodine, naš Emanuele – “S nama, Bože”, da bismo naučili istinsku ljubav te u snazi tvoje ljubavi na dugom putu svoga tegobnoga života radosno koracamo sve do konačnog susreta s tobom, ljubljenim i iščekivanim.

IZVOR: Cristo nell’uomo d’oggi nella parola di Paolo VI, a cura di V. Levi e C. Martini, Verona 1968.

Svetoga papu Pavla VI. možete bolje upoznati na OVOM LINKU!