Uskrs

638 “I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio u djeci, nama, uskrisivši Isusa” (Dj 13,32-33). Uskrsnuće Isusovo najviša je istina naše vjere u Krista, kao središnja istina vjerovana i življena u prvoj kršćanskoj zajednici, prenesena kao temeljna Predaja, utvrđena spisima Novoga zavjeta, propovijedana kao bitni dio Vazmenog otajstva zajedno s Križem:

Krist uskrsnu od mrtvih,
Smrću satre smrt,
onima u grobovima život darova.[501]

Uskrsnuće – djelo Presvetoga Trojstva

648 Uskrsnuće Kristovo je predmet vjere ukoliko je ono transcendentni zahvat samoga Boga u stvoreno i u povijest. U njemu, tri božanske Osobe djeluju zajedno očitujući istodobno svoju vlastitu izvornost. Ono se zbilo po moći Oca koji je Krista, svoga Sina “uskrisio” i tako na savršen način njegovo čovještvo – s njegovim tijelom – uveo u Trojstvo. Uskrsnućem od mrtvih Isus je konačno postavljen “Sinom Božjim u snazi po Duhu posvetitelju” (Rim 1,3-4). Sveti Pavao ističe očitovanje moći Božje[534] po djelu Duha koji je mrtvo čovještvo Isusovo oživio i pozvao ga u slavno stanje Gospodina.

649 Sin pak vlastito Uskrsnuće izvršuje snagom svoje božanske moći. Isus naviješta kako treba da Sin čovječji mnogo pretrpi, umre, i zatim da uskrsne (u aktivnom značenju te riječi).[535] Drugdje, on izričito tvrdi: “Ja polažem život svoj, da ga opet uzmem (…). Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga” (Iv 10,17-18). “Vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo” (1 Sol 4,14).

650 Crkveni oci promatraju Uskrsnuće polazeći od božanske osobe Kristove koja je ostala sjedinjena s njegovom dušom i tijelom, i kada su bili smrću odijeljeni jedno od drugoga: “Po jedinstvu božanske naravi koja ostaje prisutnom u svakome od dvaju dijelova čovjeka, ta se dva dijela opet sjedinjuju. Tako smrt nastaje rastavom ljudskog spoja, a Uskrsnuće sjedinjenjem dvaju rastavljenih dijelova”.[536]

651 “Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista naše propovijedanje, uzalud i vjera vaša” (1 Kor 15,14). Uskrsnuće je prije svega potvrda svega onoga što je sam Krist činio i naučavao. Sve istine, pa i one najnedostupnije ljudskom duhu, nalaze svoje opravdanje ako je Krist, uskrsnuvši, dao konačni dokaz svoje božanske vlasti koji je bio obećao.

652 Uskrsnuće Kristovo jest ispunjenje obećanjâ Staroga Zavjeta[537] i samoga Isusa za njegova zemaljskog života.[538] Izraz “po Pismima” pokazuje da Uskrsnuće Kristovo ispunja ta proročanstva.

653 Uskrsnućem je također potvrđena istina božanstva Isusova. On je bio rekao: “Kad uzdignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja Jesam” (Iv 8,28). Uskrsnuće Kristovo dokazalo je da je on zaista “Ja Jesam”, Sin Božji i Bog sam. Sveti Pavao mogao je izjaviti Židovima: “Obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih” (Dj 13,32-33).[539] Uskrsnuće Kristovo tijesno je povezano s otajstvom Utjelovljenja Sina Božjega. Ono je, po vječnom naumu Božjem njegovo ispunjenje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]

654 Postoji dvostruki vidik u Vazmenom otajstvu: svojom smrću Krist nas oslobađa od grijeha, a svojim Uskrsnućem otvara nam pristup u novi život. Taj je život ponajprije opravdanje koje nam vraća milost Božju,[540] “da kao što Krist slavom očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života” (Rim 6,4). On se sastoji u pobjedi nad smrću grijeha i u novom udioništvu u milosti.[541] On ostvaruje posinovljenje kojim ljudi postaju braćom Kristovom, kako Isus zove učenike nakon Uskrsnuća: “Idite, javite mojoj braći” (Mt 28,10; Iv 20,17). Braća ne po naravi, nego po daru milosti, jer posinovljenje proviđa stvarno dioništvo u životu jedinoga Sina, životu koji se potpuno objavio u njegovu Uskrsnuću.

655 Na koncu, Uskrsnuće Kristovo – i sam uskrsli Krist – jest počelo i izvor našega budućeg uskrsnuća: “Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih (…), jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni!” (1 Kor 15,20-22). U očekivanju tog ispunjenja, uskrsli Krist živi u srcu svojih vjernika. U njemu kršćani kušaju “snage budućega svijeta” (Heb 6,5), i njihov je život ponesen od Krista u krilo božanskog života,[542] “da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu” (2 Kor5,15).

Ukratko

656 Predmet je vjere u Uskrsnuće događaj u isti mah povijesno posvjedočen od učenika, koji su stvarno susreli Uskrslog Isusa, i tajanstveno transcendentan ukoliko je ulazak Kristova čovještva u Slavu Božju.

657 Prazan grob i odloženi povoji sami po sebi znače da je tijelo Kristovo moću Božjom izmaklo vezama smrti i truleži. Oni pripravljaju učenike na susret s Uskrslim.

658 Krist, “Prvorođenac od mrtvih” (Kol 1,18), počelo je našega uskrsnuća, već sada po opravdanju naše duše,[543] a jednom i po oživljenju našega tijela.[544]

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)
———————————————————–

[534] Usp. Rim 6,4; 2 Kor 13,4; Fil 3,10; Ef 1,19-22, Heb 7,16.
[535] Usp. Mk 8,31; 9,9-31; 10,34.
[536] SV. GRGUR NISENSKI, In Christi resurrectionem, I: PG 46,617B, usp. još “Statuta Ecclesiae Antiquae”: DS 325; ANASTAZIJE II., Pismo In prolixitate epistolae: isto, 359; HORMIZDA, Pismo Inter ea quae: isto, 369; XI. Toledski sabor: isto, 539.
[537] Usp. Lk 24,26-27.44-48.
[538] Usp. Mt 28,6; Mk 16,7; Lk 24,6-7.
[539] Usp. Ps 2,7.
[540] Usp. Rim 4,25.
[541] Usp. Ef 2,4-5; 1 Pt 1,3.
[542] Usp. Kol 3,1-3.
[544] Usp. Rim 8,11.