Sluškinja oštroga pogleda i drugi
Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!” A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!” Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!” I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!” A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!”
I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.” I iziđe te gorko zaplaka.
Lk 22,54-62
Malo prije te iste noći, Petar je uz pashalnu večeru, bahato i samodopadno tumačio Isusu na što je sve spreman za njega. Iskustvo je to koje smo mnogi doživjeli. Kako su nam kojekakvi, dok je sve išlo dobro, uz jelo i još češće uz piće, obećavali trajno prijateljstvo. A jednako tako smo svjedoci onoga što je i Isus doživio te noći od Petra. Nažalost, i mi prečesto bivamo takvi prema drugima.
Sluškinja oštra pogleda – Ne znam ga!
Prva osoba pred kojom je Petar zatajio Isusa je sluškinja. Vrativši se u mentalitet onoga doba još strašnije biva Petrovo zatajenje. Jer se događa pred ženom. I to ženom koja je sluškinja. U jednoj osobi su skupljene dvije kategorije koje su Židovi smatrali manje vrijednima. Iz te perspektive biva još strašnije Petrovo poniženje.
No, nama je puno važnije što je Petar rekao. Prvo zatajenje je glasilo: Ne znam ga!
Petrovo zatajenje, jednako kao i svaki grijeh, najprije želi zanijekati Boga. Svakim svojim grijehom niječemo Božju volju i činjenicu da je Bog Stvoritelj, Obnovitelj i Uzdržavatelj svega. Pokušavamo živjeti mimo Boga ili bez njega, kao da išta dobro može postojati bez Boga i njegove ljubavi.
Svaki naš grijeh vrišti ne znam ga i ne želim znati za njega. Kao da nijekanjem stvarnosti stvarnost može prestati.
Drugi koji zna tko je čiji – Nisam!
Petrova tragedija, poniženje i potonuće nastavlja se drugim pitanjem i njegovim drugim zatajenjem. Pojavljuje se tip koji zna tko se s kim druži i tko je čiji. Pojavljuje se osoba koja se uvijek pojavi kad je potrebno nekoga optužiti. Osoba koja zna tko se s kime viđa i tko je s kim dobar.
Petar odgovara drugim zatajenjem. Istim onim koje i mi činimo svakim grijehom. Nisam!
Grijehom ne niječemo samo Boga. Grijehom niječemo i sebe. Tvrdimo da nismo ono što doista jesmo.
Grijehom niječemo svoju sličnost s Bogom, pobožanstvenje koje nam je Krist svojom smrću i uskrsnućem omogućio te darove Duha Svetoga koji su nam darovani.
Drugi koji zna tko je odakle – Ne znam što govoriš!
Na kraju slijedi i treće Petrovo zatajenje. Nakon što je zanijekao Boga i sebe pojavljuje se treći čovjek.
[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]
On je od onih ljudi koji ispituju podrijetlo i koji na temelju toga donose zaključke. Ljude trpaju u ladice, etiketiraju ih i ne dopuštaju im da budu osobe, nego se moraju uklopiti u masu koju smo ograničili svojim predrasudama i stereotipima.
U razgovoru s njim Petar niječe istinu. Niječe stvarnost. Ne znam što govoriš!
Iziđe te gorko zaplaka
Grijeh nas zarobljava i tjera da niječemo Boga, sebe i istinu. Jedino je rješenje da izađemo iz tog začaranog kruga, suzama speremo svoju grešnost i vratimo se Bogu, sebi i istini.
Nikola Kuzmičić
Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.
