Evanđelje svete mise predstavlja nam čovjeka koji je loše koristio svoja dobra. “Bijaše neki bogataš koji se oblačio u grimiz i skupocjeni lan i iz dana se u dan sjajno gostio. Neki siromah imenom Lazar ležao sav u čirevima do njegovih vrata, čeznući da se nasiti onim što je padalo s bogataševa stola.”1

Ovaj bogataš imao je jasan i posve određen način života: “Gostio se.” Živio je samo za sebe, kao da Bog ne postoji, kao da mu uopće nije potreban. Živio je u komoditetu i izobilju. Ova evanđeoska prispodoba ne govori da je on nijekao Boga, niti da je gajio ikakvo neprijateljstvo prema siromahu: samo je bio slijep za Boga i nije primjećivao bližnjega u nevolji. Oduvijek je živio samo za sebe. Htio je naći sreću u egoizmu, a ne u velikodušnosti. A egoizam zasljepljuje i ponižava osobu.

Koji je njegov grijeh? Nije se obazirao na Lazara, nije ga primjećivao! “Bogati rasipnik, ustvari, nije bio kažnjen zato što je oteo nešto drugima,« duboka je tvrdnja svetoga Grgura Velikog, “nego samo stoga što se neuredno podao od Boga primljenim zemaljskim dobrima. Osuđen je na pakao stoga jer u zadovoljstvu nije sačuvao osjećaj obzira i straha, jer je zbog posjedovanja bogatstva postao bezobziran, bez ikakvog osjećaja samilosti.”2

Egoizam i uskogrudna lagodnost onemogućuju nam vidjeti potrebe bližnjih. Ljudi se tada tretiraju kao stvari, kao bezvrijedni predmeti (ozbiljan je problem ako ljude promatramo kao objekte koje ćemo uzeti ili ostaviti, već prema potrebi). Svi možemo mnogo toga dati: ljubav, razumijevanje, srdačnost i utjehu, kvalitetno urađen i dovršen posao, dobrovoljan prilog za one koji su u potrebi ili za dobra djela, nasmiješeno lice, dobar savjet, pomoć prijateljima i ohrabrenje da se približe sakramentima…

Rabeći bogatstvo koje nam je Bog povjerio, bilo ono veliko ili malo, zaradit ćemo život vječni. Ovo je vrijeme zasluge. Ako budemo velikodušni, ako se budemo ponašali prema drugima sa sviješću da su djeca Božja, bit ćemo sretni i sada ovdje na zemlji i kasnije u vječnome životu. Ljubav, u svojim mnogobrojnim oblicima, uvijek je ostvarenje Božjega kraljevstva, i jedina daje smisao ovome prolaznom svijetu.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

———–

1 Lk 16,19–21.

2 SVETI GRGUR VELIKI, Homilije na evanđelja, 40,2.