Foto: Shutterstock.com

Stavljeni u srce onoga društva, nisu pobjegli u izolaciju kako bi se zaštitili od moguće zaraze i osigurali vlastiti opstanak. Bili su potpuno sigurni da su upravo oni Božji kvasac i njihovo tiho ali učinkovito djelovanje na kraju je preobrazilo tu bezobličnu masu.

“Prije svega, znali su kako biti prisutni na pravi način na ovome svijetu i razumjeli su da ne smiju omalovažavati njegove vrijednosti niti podcjenjivati zemaljske stvarnosti. ‘Proželi smo svijet i svaku stvarnost’, govorio je Tertulijan. Ta kršćanska prisutnost koja ulazi u svako okruženje i živo se zanima za sve što je vrijedno i časno, uspjela je prožeti ta okruženja novim duhom.” 1

Kršćanin će uz Božju pomoć pretvoriti svakodnevnu uobičajenu stvarnost u nešto plemenito i vrlo dragocjeno, sve što dotakne pretvorit će ne u zlato, kao u legendi o kralju Midi, nego u milost i u slavu. Crkva nas podsjeća na neodgodivu zadaću da budemo prisutni u svijetu, da Bogu iznova približimo sve zemaljske stvarnosti. To će biti moguće jedino ako ostanemo sjedinjeni s Kristom kroz molitvu i sakramente. Kao što je mladica loze sjedinjena s trsom,2 tako i mi svakodnevno trebamo biti sjedinjeni s Gospodinom.

“Trebaju nam glasnici evanđelja, stručnjaci za ljudskost, kojima su poznate dubine srca današnjega čovjeka, koji dijele njegove radosti i nade, njegovu tjeskobu i tugu, i koji su istodobno kontemplativni i zaljubljeni u Boga. Trebaju nam novi sveci. Trebali bismo usrdno moliti Gospodina neka poveća duh svetosti u Crkvi i pošalje nam svece za evangelizaciju današnjega svijeta.”3

Kršćanin treba biti “drugi Krist”. To je velika snaga kršćanskoga svjedočanstva. Za Isusa se govorilo, kada se željelo ukratko opisati njegov život, da je prošao zemljom čineći dobro.4 Isto bi se trebalo reći za svakoga od nas želimo li Krista doista slijediti. “Gospodin Isus, božanski učitelj i uzor svake savršenosti, svim je svojim učenicima i svakome pojedinome bilo kojega životnog stanja propovijedao svetost života, čiji je on sam početnik i dovršitelj: ‘Budite, dakle, savršeni kao što je savršen i Otac vaš nebeski’ (Mt 5,48). Svima je stoga razvidno da su svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi; tom se svetošću i u zemaljskom društvu promiče čovječniji način života.”5

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

———–

1 J. ORLANDIS, La vocación cristiana del hombre de hoy.

2 Usp. Iv 15,1–7.

3 IVAN PAVAO II., Govor, 11. listopada 1985.

4 Usp. Dj 10,38.

5 DRUGI VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium: dogmatska konstitucija o Crkvi, 40.