TEMPLUM DEI, TEMPLUM DEI

Pljeskanje u crkvi? Odgovara sv. Ivan XXIII.!

Na četvrtu korizmenu nedjelju 1963. godine papa Ivan XIII. posjetio je vjerničku zajednicu u Ostiji. Oduševljeno mnoštvo vjernika u crkvi ga je dočekalo gromoglasnim pljeskom i klicanjem. Evo kako je papa Ivan XXIII. komentirao ovakav doček svojih vjernika.

“Sretan sam što sam došao k vama. Ipak moram izraziti želju da u crkvi ne bučite, ne plješćete i ne pozdravljate čak ni papu. Zašto? Templum Dei, templum Dei (Hram Božji, hram Božji)!

Ako ste sretni što ste u ovoj prelijepoj crkvi, morate znati kako je i papa također sretan što vidi svoju djecu. Ali kad vidi svoju dobru djecu, on im sigurno neće pljeskati u lice. A onaj koji stoji pred vama nasljednik je sv. Petra!”

Napomenimo kako je papa reagirao iako se nije radilo o pljeskanju za vrijeme liturgije, što je u našim crkvama u posljednje vrijeme sve češća pojava. Pljeskanje tijekom liturgijskog slavlja papa Ivan XXIII. vjerojatno nije mogao niti zamisliti. S ovom pojavom suočio se jedan od njegovih nasljednika – papa Benedikt XVI. – koji u svojoj knjizi “Duh liturgije” ovako komentira pljeskanje u liturgiji:

“Gdje god u liturgiji dođe do burnog pljeska za ljudsko djelo ili učinak, to je onda siguran znak da se sasvim izgubila bit liturgije te da ju je nadomjestila neka vrst vjerski zamišljene zabave ili provoda. Takva atraktivnost ne traje dugo. Nemoguće je izdržati konkurenciju na tržištu razonodnih ili zabavnih ponuda koje sve više i više u sebe uključuju i vidove religioznoga kao nadražaj i golicanje. Doživljavao sam da se pokornički čin nadomještao plesnom predstavom koja je naravno požnjela veliki pljesak. Pitam se, je li se moguće udaljiti više od toga, što je to zbiljski pokora u sebi? Liturgija može samo onda privući čovjeka ako ne gleda na samu sebe nego na Boga te kad dopusti Bogu da on nastupa i djeluje. Tada se događa zbilja nešto jedinstveno, nešto što nema konkurencije, a ljudi ćute da se tu događa nešto daleko više od oblikovanja slobodnog vremena ili tjedne razbibrige.”

Spomenimo kako je o neopravdanosti pljeskanja u crkvi nedavno progovorio i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. U razgovoru za Nacional, mons. Puljić je komentirao pljesak upućen predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović, kninskoj gradonačelnici Josipi Rimac i pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu, te zvižduke na račun predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke koji su odjekivali novom kninskom crkvom Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta.

– Nisam čuo zvižduke u crkvi, već selektivno pljeskanje. Ali moram reći da nije uopće prikladno ni liturgijski opravdano pljeskati u crkvi. To smo pomalo baštinili od karizmatskog pape Ivana Pavla II. Njegove mise, kao što znate, uvijek su bile osobiti spektakli i često su se mogli čuti pljeskanje i uzvici okupljenih vjernika. No ako ste u posljednje vrijeme pratili svete mise s Trga svetog Petra, mogli ste primijetiti određene promjene. Naime, nakon što Sveti Otac stigne pred oltar pozdravljan pljeskom i pjesmom, a prije samog početka svete mise, voditelj programa najavljuje: “Uskoro počinje sveta euharistija pa se mole nazočni vjernici da se uzdrže od pljeskanja i izvikivanja.” To je uveo papa u miru Benedikt XVI. U tom vidu velim kako nije prikladno niti liturgijski opravdano, pljeskati u crkvi tijekom svete mise – izjavio je mons. Puljić.

Sapienti sat!

M.V.|Bitno.net

Objavljeno: 27. kolovoza 2015.

Možda vam se svidi