Vjernica iz Austrije: ‘U mojoj župi nedjeljom mise ponekad slave laici i nema pretvorbe, je li to svetogrđe?’

U emisiji „Pitajte svećenika“ Radija MIR Međugorje jedna je slušateljica postavila pitanje vezano za prisustvovanje nedjeljnoj misi:

„Živim u Austriji i idem na sv. misu na njemačkom jeziku, jer mi je misija na hrvatskom jeziku udaljena 60 km. Kod nas ovdje svećenik nije uvijek prisutan, ali to se ne navodi u rasporedu svetih misa.

Mnogo puta se dogodi da ja sa svojom obitelji dođem na misu, a umjesto svećenika dođe muškarac ili žena – oženjen muškarac ili udana žena – koji tada predvodi svetu misu. Dakle, ta misa nema pretvorbu tijela i krvi Kristove, hoću reći taj se dio sv. mise preskoči, a neki dijelove mise ne idu po normalnim redoslijedom; primjerice poslije propovijedi se pruža mir, pa onda molitva Očenaš i poslije molitva vjernika, a na kraju bude pričest. Dakle, sve je isto kao na svetoj misi samo nema pretvorbe…

„Činim li grijeh ako odem na takvu misu?“

“Zanima me je li to grijeh za nas kada prisustvujemo takvoj svetoj misi? Naglašavam da ne znamo kada će se to dogoditi.

Molim vas da mi odgovorite, jer se nakon takve svete mise osjećam tužno i zbunjeno. Što da učinim? Trebam li to ispovjediti i činim li svetogrđe?“, pitanja su koja muče slušateljicu u iseljeništvu, u Austriji, zbog čega je odgovor na svoja pitanja potražila u rubrici „Pitajte svećenika“, na koja je odgovor dao fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova.

Na samom početku istaknuo je kako je „lijepo čuti da naša slušateljica iz Austrije ima žarku želju za sudjelovanjem na nedjeljnoj euharistiji“ te da su mu sasvim razumljive njezine poteškoće.

„Praksa koju je ona opisala još nije prisutna na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali ona uzima sve više maha u nekim zapadnim europskim zemljama. Naime, ovdje se ne radi o pravom euharistijskom slavlju, već se radi o tzv. slavlju Božje riječi na kojem se vjernicima dijeli pričest“, kazao je fra Renato, a potom objasnio o čemu se zapravo radi.

„Naime, u nekim europskim zemljama, u ovom slučaju u Austriji, događa se da zbog velikog pomanjkanja svećenika nažalost više nema redovitog euharistijskog slavlja u svim župnim crkvama. U nekim zemljama, kao što je to slučaj i u pojedinim mjestima u Hrvatskoj, pojedini svećenici upravljaju dvjema ili trima župama i ne mogu fizički pokriti sve potrebe kao prije. Tako su pojedine biskupije u zapadnim europskim zemljama, a sve s namjerom kako vjernici ne bi ostali bez nedjeljnog slavlja, uveli tzv. slavlje Božje riječi na kojem se vjernicima dijeli pričest. Ponavljam, to nije euharistijsko slavlje u punom smislu riječi. U nedostatku svećenika, biskup za to slavlje ovlasti đakona, ili češće nekog od vjernika iz dotičnog mjesta, koji je poučen što i kako treba činiti. Dakle, taj vjernik nije svećenik, niti je žena svećenica, ukoliko ženi bude povjerena ta služba”, kazao je fra Renato pojašnjavajući ukratko i dijelove ovog slavlja.

„Najznačajnija razlika je da nema središta slavlja – pretvorbe“

„Da ne ulazim u sve detalje ovog slavlja, možemo samo izdvojiti neke. Započinje se sa znakom križa, čitaju se nedjeljna čitanja te se pročita i homilija. Znam kako u pojedinim biskupijama svećenici priprave unaprijed tumačenje Božje riječi koje dadnu osobi da se pročita na tom slavlju. Naša slušateljica uočava kako je tijek slavlja više-manje isti kao i kod redovitog slavlja, osim nekoliko promjena. Najznačajnija je razlika da nema središta euharistijskog slavlja, euharistijske molitve, to jest pretvorbe. Dakle, na misi se ne posvećuju hostije, nego se vjernicima dijele hostije koje su posvećene na nekom drugom euharistijskom slavlju ili koje su donesene iz druge crkve.

Radi se o jednoj izvanrednoj situaciji, ne redovitoj, ali se iskreno nadam kako ona neće postati redovita i normalna. U nedostatku svećenika, radi se o jednom neidealnom i nepotpunom slavlju, ali možda predstavlja najbolje moguće rješenje koje se u tom trenutku može ponuditi vjernicima kako bi nedjeljom ipak na neki način mogli sudjelovati na slavlju ukoliko nisu u mogućnosti pohoditi drugu crkvu”, rekao je fra Renato i na kraju naglasio da nije grijeh sudjelovati na ovakvom slavlju.

„Kako sam spomenuo, ovakvo slavlje predvode osobe koje su ovlaštene od biskupa i naš slušatelj time ne čini grijeh, te to ne treba ispovijedati. Sasvim mi je razumljivo kako je jedna ovakva praksa izrazito neobična vjerniku koji se u svojoj domovini navikao sudjelovati na redovitom euharistijskom slavlju koje predvodi svećenik i kako je zbunjen i tužan zbog ove prakse u Austriji. Nažalost, Crkva se u zapadnim europskim zemljama suočava s mnogo poteškoća i izazova koji još nisu prisutni na našem području”, zaključio je fra Renato Galić, a cijeli njegov odgovor poslušajte u audiozapisu emisije „Pitajte svećenika”.