“Budući da i jedno i drugo imamo preko sedamdeset godina, mogu li ja ići na svetu ispovijed i pričest, što bih jako željela? Koji je uvjet za to?”

Poštovani!

Već preko četrdeset godina sam u civilnom braku sa svojim mužem, kojega jako volim i poštujem i s kojim sam rodila dvoje djece. Oni su sada odrasli, a mi smo već ostarjeli. S mužem nisam nikada sklopila crkveni brak, jer on nije nikada želio na to pristati. Sve do danas je ustrajan u tome.

Molim vas, moje je pitanje sljedeće: “Budući da i jedno i drugo imamo preko sedamdeset godina, mogu li ja ići na svetu ispovijed i pričest, što bih jako željela? Koji je uvjet za to?”

Slavica, Rijeka

Poštovana gospođo Slavice,

vaša tvrdnja da svoga muža “jako volite i poštujete” i da ste s njim preko četrdeset godina u braku, daje nam pravo zaključiti da i on vas voli i poštuje, odnosno da vas je iz ljubavi oženio. Ako vas je volio i poštivao, trebali ste od njega tražiti, da vama za ljubav, prihvati crkveno vjenčanje. Poznato mi je da je crkveno vjenčanje u vrijeme komunizma moglo biti opasno, odnosno povezano s gubitkom posla i tome slično. Danas, kada živimo u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, crkveno vjenčanje ne donosi nikakvu opasnost, pa bi vaš muž, vama za ljubav, trebao sada prihvatiti crkveno vjenčanje, kako biste vi “mogli ići na svetu ispovijed i pričest, što jako želite”. Uostalom on time ne bi ništa drugo trebao obećati, nego da će s vama živjeti do kraja života, što je u ostalom obećao i na civilnom vjenčanju i čemu je ostao vjeran, kako vi tvrdite, sve do svoje starosti. Budući da on to ni sada ne želi, vi nas pitate da li ima ikakva mogućnost da ipak možete ići na svetu ispovijed i pričest?

Postoje dvije mogućnosti.

Prva: Crkva u Zakoniku Katoličke Crkve o sakramentu ženidbe u kanonu 1161, § 1. donosi odredbu, “da se neka nevaljana ženidba, može ozdraviti u korijenu bez obnove privole”. Dva su slučaja kada se to može učiniti, to jest u slučaju ako je postojala neka zapreka za pravovaljano vjenčanje, pa ta zapreka prestane, te u slučaju ako nije obavljen kanonski oblik vjenčanja, to jest nije obavljeno crkveno vjenčanje. Ovaj zadnji je vaš slučaj. Ozdravljenje u korijenu može dati Apostolska (Sveta) Stolica. Isto tako u pojedinačnim slučajevima može ga dopustiti i dijecezanski biskup. U obadva slučaja potrebno je da su mladenci, u trenutku vjenčanja, jedno drugome dali privolu. Ukoliko ta privola nije dana, ne može se podijeliti milost ozdravljenja u korijenu. Još je jedan uvjet za podjeljivanje ozdravljenja u korijenu: mora postojati vjerojatnost da stranke žele ustrajati u zajedničkom ženidbenom životu. Upozoravam da Zakon određuje da se ozdravljenje može valjano dati i bez znanja jedne stranke.

Poštovana gospođo Slavice, u vašem slučaju postoje svi preduvjeti da zatražite od vašega riječkog nadbiskupa milost ozdravljenja u korijenu vaše ženidbe koju ste sklopili s vašim suprugom pred matičarom.

Oboje ste dali privolu pred matičarom, oboje živite i želite trajno živjeti zajedno. Vi pak želite da vaše civilno vjenčanje bude blagoslovljeno i od Boga, kako biste mogli živjeti svoju vjeru i primati svete sakramente. Da biste to dobili, trebate poći k vašem župniku i zatražiti da on podnese zahtjev nadbiskupu, da vam podijeli milost ukrepljenja ženidbe bez obnove privole. Vi o tome ne trebate ništa govoriti vašem suprugu. Kada vam nadbiskup podijeli milost, poći ćete na svetu ispovijed, a onda čista srca i na svetu pričest. Inače ovo ste mogli zatražiti davno prije, tako da ste već godinama mogli primati svete sakramente.

Druga mogućnost: Vi kažete da ste oboje ostarjeli i da imate preko sedamdeset godina, zbog čega mislite da biste mogli ići na sakramente. Nisu godine odlučujuće u ovom pitanju. Naime, kada kršćanin i kršćanka sklope samo civilnu ženidbu, koju Crkva ne priznaje pravovaljanom, njihov intimni bračni život predstavlja grijeh protiv šeste Božje zapovijedi: “Ne sagriješi bludno”. Razumljivo je da njihov zajednički život uključuje i njihove intimne odnose, koji su, kako rekoh, protivni šestoj Božjoj zapovijedi. Oni ne mogu dobiti odrješenje od grijeha, jer nisu spremni da više ne griješe, što predstavlja bitni preduvjet za oproštenje grijeha. Budući da se s teškim grijehom ne smije poći na svetu pričest, onda se oni u stvari ne mogu ni ispovijedati ni pričešćivati. No, ako dvoje koji su samo civilno vjenčani nemaju više intimnih odnosa, odnosno ako su spremni uzdržavati se od tjelesnosti, onda mogu primiti oproštenje grijeha, jer mogu obećati da neće više griješiti, a dosljedno tome mogu se i pričešćivati.

Poštovana gospođo, ako vi s vašim suprugom nemate više tjelesnih odnosa, onda možete pristupati svetim sakramentima. U ovom slučaju pođite najprije na dobru životnu ispovijed i predajte svoju prošlost Božjemu Milosrđu skrušenim kajanjem, a onda se i pričestite, što možete onda redovno činiti. Vaš suprug koji ne želi pristupiti crkvenom vjenčanju, premda nema nikakve zapreke za to, ne može primati svete sakramente ispovijedi i pričesti.

U nadi da ste me razumjeli, iskreno vas pozdravljam i šaljem vam svoj svećenički blagoslov.

fra Smiljan Kožul

Veritas.hr | Bitno.net