Dragi don Damire,

možete li mi malo pojasniti Knjigu Otkrivenja, konkretno Otk 20,1–11. Čitala sam da mnogi protestanti vjeruju u tisućgodišnje Božje kraljevstvo ovdje na zemlji (milenarizam), a da Katolička Crkva odbacuje takvo vjerovanje. O čemu je riječ u tom poglavlju? Što znači „Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina“? Odnosi li se to na duše u čistilištu? Što predstavljaju Gog i Magog? Molim vas, pojasnite mi kako mi katolici tumačimo taj dio Svetoga pisma? Bvb!

Poštovana!

O milenarizmu Crkva progovara u Katekizmu Katoličke Crkve:

675 Prije Kristova dolaska Crkva mora proći kroz posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo što prati njezino putovanje na zemlji otkrit će „otajstvo bezakonja“ pod oblikom religijske obmane koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska obmana jest Antikristova obmana, to jest obmana jednoga pseudomesijanizma u kojemu čovjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu.

676 Ta antikristovska obmana već se ocrtava u svijetu svaki put kad se hoće u povijesti ispuniti mesijanska nada koja se može dovršiti samo onkraj povijesti kroz eshatonski sud: Crkva je, i pod njegovim ublaženim oblikom, odbacila krivotvorenje budućeg kraljevstva Božjega pod imenom milenarizma, osobito pod političkim oblikom jednoga sekulariziranog mesijanizma, „u svojoj bíti izopačenoga“.

S druge strane, valja se sjetiti da Isus već sada vlada u vječnosti (vidi 1 Kor 15,24–27; Otk 4; 5) i da na ovom svijetu njegovo kraljevstvo kao klicu i početak predstavlja Crkva (LG 5). Ovo se može tumačiti kao tih 1000 godina, što je drevni hebrejski način da se označi nedefiniran, ali dug vremenski period – u ovom slučaju, vrijeme između prvoga i drugog Kristova dolaska, vrijeme Crkve, odnosno posljednja vremena u najširem smislu.

Knjiga Otkrivenja smješta ovu eru između progona koje poduzima rimski antikrist prvoga stoljeća i konačnoga nastupa zla na samu koncu. Neki tumače da se tu možda u užem smislu radi i o nekom periodu bližem kraju vremena u kojem će Gospod na poseban način kraljevati, ali duhovno, stolujući u srcima vjernika, osobito po sakramentima. Ovo se tumačenje rado poziva na određene privatne objave koje idu u tom smjeru, primjerice na ukazanja u Fatimi.

Termini Gog i Magog spominju se u Svetom pismu najprije u Knjizi proroka Ezekiela (Ez 38; 39): „Sine čovječji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega“ (Ez 38,2). Gog u ovoj Knjizi predstavlja kralja, a Magog njegovu zemlju, njegovo kraljevstvo. Dakako da se u Knjizi Otkrivenja ne govori o istoj povijesnoj osobi, već se to ime koristi slikovito za narode i zemlje koje se protive Bogu, kako je naznačeno u Otk 20,8. Btb

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.