U Londonu ju je 1916. godine osnovao anglikanac, promasonske orijentacije, James Ingall Wedgwood (1883.-1950.), koji će postati njezinim prvim biskupom zaređenim 13. veljače 1916. godine, kada ta Crkva slavi i svoj rođendan.1 Od otpaloga starokatoličkog biskupa i britanskog teozofa Charlesa Webstera Leadbeatera (1854.-1934.) preuzeo je obrede, a liturgiju, s prilagodbama vlastitim ciljevima, iz Katoličke Crkve.

Priklonio se jednoj masonskoj frakciji (“Co-Masonic Order”) koja prima i žene. U Zagrebu je svoj rad započela 1929. godine preko Milana Reichinga, kojega je u Huisenu (Nizozemska) za svećenika zaredio Wedgwood osobno, pa je on bio pionir i prvi svećenik SKC u Hrvatskoj i ondašnjoj Jugoslaviji. U travnju 1948. godine isti je u Zagrebu posvećen za biskupa, a 1955. postaje regionalnim biskupom za cijelu Europu. On je posvetio nekoliko biskupa i na desetke svećenika u Hrvatskoj i inozemstvu. Obrede održavaju redovito od siječnja 1954. godine, najprije u Mesničkoj ulici 10, a od 2008. godine u Ulici Pavla Hatza 13.2  O sebi pišu na službenom web portalu da su sastavni dio “jedinstvene Svete katoličke i apostolske Crkve” u kojoj je poglavar Krist i koja je stvarno jedna usprkos mnogim vidljivim promjenama. Održava apsolutnu toleranciju u pogledu drugih vjerovanja i ne vidi sebe u sukobu s drugim Crkvama, jer smatra da svaka vjera ispunjava izvjesnu svrhu, a svaka Crkva (religija) predstavlja posebnu provodnicu za duhovni razvoj čovjeka. SKC gleda na sve kršćane kao na veliko bratstvo onih koji su se okrenuli Kristu kao nadahnitelju njihova duhovnog života.3

Učenja Slobodne Katoličke Crkve vjerno odražavaju teozofski relativizam naspram religija, koji istinu relativizira i dopušta da svatko vjeruje u ono što ga volja. Imitiraju katoličke sakramente, ali objavljenu istinu i moral potpuno otklanjaju. Svatko može vjerovati što ga volja. Stoga nije ništa neobično da je baš Teozofija iznjedrila tolike suvremene neognostičke pokrete. Na teozofskom web portalu čitamo:4

SKC je osnovana za one koji žele koristiti tradicionalne kršćanske sakramente, a teže potpunoj vjerskoj slobodi u svom traženju istine te smatraju da je Gospod Krist htio da Njegova religija bude religija ljubavi i slobode, koja će pomoći ljudima u njihovu duhovnom rastu oslobođenom od straha i dogmi. Zato se od vjernika SKC očekuje da slijede visoke duhovne vrijednosti i da u svom životu nastoje živjeti u duhu ljubavi s cjelokupnim čovječanstvom, tražeći jedinstvo, no ne putem jednostranosti, nego putem različitosti, jer u njoj je bogatstvo i ljepota Božjeg izražaja. Ne inzistira se da vjernici SKC prihvate doktrinirane stavove, jer se smatra da istina nije istina za čovjeka dok je on sam ne spozna.

1. Bog je neograničen, vječan, nespoznatljiv i nerođen. On je Jedan, od kojega svi potječu, u Njemu žive, kreću se i imaju svoj bitak.

2. Bog se očituje kroz stvaralačko Trojstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga, jednako vrijedne, i jednako vječne. Sin je “rođen” od Oca, a Duh Sveti je proizašao od Oca i Sina.

3. Čovjek je stvoren prema slici Božjoj i po svom je biću i sam božanski – iskra božanskog plamena. Budući da ima božansku prirodu, ne može nestati, pa je stoga vječan i njegova budućnost je beskrajan rast.

4. Krist je vječna moćna duhovna prisutnost u svijetu, koja vodi i održava svoj narod. I Božanstvo koje se u Njemu očituje postupno se razvija i u svakom čovjeku, dok svaki ne postane savršenim čovjekom do mjere i savršenstva Kristova.

5. Svijet je pozornica uređenog plana u kojem se čovjekov duh neprestano izražava, te preko različitih uvjeta života i iskustva razvija svoje snage. Evolucija, ili duhovni razvoj, odvija se prema nepromjenjivom zakonu uzroka i posljedice: što čovjek sije, to će i žeti, tj. ubrat će plodove svojih misli, osjećaja i djela. Stoga savršena pravednost vlada svijetom. Djela učinjena u pojedinoj fizičkoj inkarnaciji određuju život čovjeka nakon smrti u fizičkom tijelu, kako u čistilištu tako i na drugim razinama, i znatno utječu na nove životne okolnosti sljedećeg rođenja. Postoji zajednica (Bratstvo Svetih) onih koji su se visoko uspeli na stepenicama ljudskog razvoja i postali savršeni, neosobni, pravedni i neumorni u služenju čovječanstvu. Postoji i hijerarhija anđela, čiji je glavni posao “služenje”.

6. Čovjek ima etičku dužnost prema sebi i drugima. Prva i druga Božja zapovijed su temelj života iz kojeg proizlaze zakon i mudrost proroka. Služenje čovječanstvu i podčinjavanje svoje niže prirode višoj, tj. žrtvovanje svoga maloga “ja” višem “Ja”, zakon je duhovnog rasta.

7. Gospodin Krist je uspostavio sedam glavnih sakramenata i u njima je Njegova nazočnost. Putem sakramenata unutarnja i duhovna milost dana je preko vanjskih i vidljivih znakova.

Razvidno je, iz gore iznesenog učenja Slobodne Katoličke Crkve, koliko se predstavlja bliska katoličkom učenju, ali to je samo deklarativno, jer ona nema apostolsko naslijeđe (sukcesiju) koja bi joj jamčila pravovaljanost zaređenih svećenika, bez čega nema valjanosti ni ostalih sakramenata. No, za nju je to ionako nevažno jer dopušta da svatko vjeruje u ono što ga volja: “Ne inzistira se da vjernici SKC prihvate doktrinirane stavove, jer se smatra da istina nije istina za čovjeka dok je on sam ne spozna.”

fra Josip Blažević

Gornji tekst je izvadak iz knjige “(Neo)gnostički i (neo)poganski kultovi – zbornik radova interdisciplinarnog znanstvenog simpozija”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net

Footnotes

  1. http://www.slobodna-katolicka-crkva.hr/crkva-opce-informacije/ (11. kolovoza 2016.)
  2. http://www.sIobodna-katolicka-crkva.hr/crkva-u-hrvatskoj/ (18. svibnja 2016.)e
  3. http://www.slobodna-katolicka-crkva.hr/crkva-opce-informacije/(18. svibnja 2016.)
  4. http://www.slobodna-katolicka-crkva.hr/crkva-opce-informacije/ (18. svibnja 2016.)