“Zavjetovao sam se za zdravlje jedne osobe da neću jesti nikakvo meso. Međutim čuo sam da se vegetarijanstvo protivi našoj katoličkoj vjeri, pa me zanima je li to istina?”

Foto: www.pexels.com

Foto: www.pexels.com

Uzdržavanje od mesa, kao dio Vašega zavjeta i žrtve, s jasnim ciljem i čistom namjerom, ne protivi se katoličkoj vjeri. Jednako se tako može ustvrditi da se bilo koja vrsta pozitivnog suzdržavanja, suzdržavanja s dobrim ciljem, ne protivi vjerskome naučavanju. Dapače, Crkva preporučuje uzdržavanje na raznim razinama ljudskoga života. No, uzdržavanje se ne smije pretvoriti u »ideologiju«, u vegetarijanstvo koje bi »prorokovalo« da je jesti hranu životinjskoga podrijetla zlo i na to Crkva upozorava i o tome iznosi svoj nauk. Još u otačko doba, sam koncept »uzdržavanja« bio je napadan s raznih strana, a branio ga je posebno – i iz higijenskih i medicinskih razloga – sv. Jeronim. Vegetarijanski način života poznat je u svim vremenskim razdobljima zbog vjerskih ili higijenskih razloga: neki su jeli samo voće pa su ih nazivali »fruktarijanci«, a »redoviti vegetarijanci« svojoj su prehrani dodavali neke namirnice životinjskoga podrijetla – jaja, mlijeko, sir. U današnje doba, kao i ranije, postavljala su se i pitanja je li »zdravo« biti vegetarijanac. To se pitanje postavljalo i postavlja i u Crkvi, jer, kao što znate, postoje stroge redovničke zajednice poput kartuzijanaca, karmelićana, klarisa… koji se potpuno suzdržavaju od mesa u svojoj prehrani. Medicinski rezultati pokazuju da vegatarijanstvo nije »opasno« i da organizam ne trpi nedostatak potrebnih tvari ako se ne jede meso, koje se može nadomjestiti mlijekom, sirom, jajima, ribom…

Katolička Crkva uzdržavanje smatra »zaslužnim« i korisnim, a postoje i propisi o postu i nemrsu koji su potvrđeni jasnim crkvenim odredbama. No, kada Crkva određuje post od mesa, to ne čini zato što meso smatra »nečistim« ili »zlim u sebi«, kao što su to pogrešno smatrale neke sljedbe poput manihejaca i montanista. Isto tako, dok preporučuje suzdržavanje od određene vrste hrane, Crkva ne polazi s filozofskih, pedagoških i medicinskih gledišta, premda ih uvažava. Ona ovu odredbu, između ostaloga, temelji na Isusovom riječima da svatko tko ga želi slijediti treba uzeti svoj križ i ići za njim (usp. Mt 16, 24). Tumačeći te riječi Crkva inzistira na mrtvljenju i pokori, te kršćanima određuje da se suzdrže od mesa u određenim danima i razdobljima. Već bi i to, navodi Katolička enciklopedija, bio dovoljan razlog za povremeno suzdržavanje od mesa. No, tu su i drugi razlozi, kao što je na primjer onaj što ga navodi sv. Toma ističući da mrtvljenje jača molitvu, što je vidljivo i iz života brojnih svetaca. U tome kontekstu, i uzdržavanje od mesa čitatelja iz Osijeka ne bi postiglo svoj dublji smisao kada bi bilo cilj samo sebi, kada ne bi bilo povezano sa zavjetom i molitvom na dobru nakanu, u ovome slučaju ozdravljenje. Katolička enciklopedija iznosi kako je sv. Jeronim svima koji su željeli obdržavati čistoću preporučivao »da ne piju vino i ne jedu meso«.

U Knjizi Postanka, u izvještaju o potopu, Bog daje naputke Noi o tome što sve smije jesti: sve životinje na tlu, u vodi i u zraku i sve zeleno bilje osim mesa u kojem je još duša, odnosno krv. Prema tome svi ortodoksni židovi strogo se toga pridržavaju, odnosno poštuju tu Božju zapovijed. A što je s nama kršćanima, katolicima? Mi jedemo sve do čega dođemo i na poštujemo tu zapovijed. Dakako, možemo reći da je to vrijedilo za Stari zavjet, a da je Kristovim dolaskom to promijenjeno. Ali zašto – pa Bog je jedan te isti! (čitateljica iz Varaždina)

Valja reći da u Knjizi Postanka piše kako je Bog ljudima za hranu dao »sve što se kreće i živi…: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv« (Post 9, 3-4). Taj starozavjetni propis valja čitati cjelovito, dakako i u kontekstu Starog i Novog zavjeta. Suzdržavanje od određene vrste hrane – bilo životinjskog, bilo biljnog podrijetla – poznato je u svim starim religijama. Uobičajeno je povezano sa »svetim obilježjem životinje ili biljke od koje se suzdržava pojedinac ili skupina«, piše Katolička enciklopedija. Kasnije pojedinac nastoji ne doći »u dodir s nečistom hranom«, te na taj način želi doći »čist pred božanstvo«, ali Crkva nijednu hranu, bilo biljnog bilo životinjskog podrijetla, ne smatra nečistom.

Temelj za takav stav Crkva ima i u Djelima apostolskim u 10. glavi u kojoj je opisano viđenje apostola Petra u Jopi kako s neba silazi neka posuda – slična veliku platnu zavezanu na četiri rogulja – a u njoj »bijahu sve vrste četveronožnih životinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki mu glas reče: ‘Ustani, Petre, kolji i jedi!’ ‘Nikako, Gospodine – odvrati Petar – jer još nikada nisam jeo ništa pogano i nečisto’. ‘Što je Bog proglasio čistim, ti ne nazivaj poganim!’ reče mu onaj glas po drugi put. To se ponovi triput, i posuda odmah bi uznesena na nebo.« Poruka toga viđenja ne odnosi se samo na jelo, odnosno na novi stav prema onome što se u židovstvu smatralo nečistim te se nije jelo, nego i na novi odnos prema ljudima koji nisu judejskih korijena ni judejske tradicije, odnosno kako ih se tada zvalo – poganima tj. da je ‘Bog i poganima dao obraćenje koje vodi u život’ kako se kaže u Djelima apostolskim.

Glas Koncila | Bitno.net