Dragi pater, stvarno sam se teško odlučila da Vam napišem ovaj mail. Vjerujte mi, time što jesam, stvarno mi je prigustilo. Pater, u mom životu je relativno sve ok, ali mi s vremena na vrijeme dođe neki neopisivi nagon za prežderavanjem. Potpuno gubim kontrolu, i stvarno mi je užasno teško to kontrolirati. Poslije se naravno osjećam grozno, i peče me savjest, ali stvar već bude učinjena. Naravno da zbog takvih „epizoda“ imam i previše kilograma koji mi zagorčavaju život, i malo mi nedostaje da dobijem dijabetes… Jednostavno, svako toliko dođe razdoblje kad mi „mali crni“ počne šaptati: „E, kako bi sad bilo super prejesti se, kvragu sve, baš te briga…” I onda se ja, pater, borim s tim mislima i imam osjećaj da ću umrijeti ako u tom trenutku ne pojedem sve živo. Pater, ne znam se boriti s tom napasti. To traje već 7-8 godina. I onda ja skupim svu svoju ljudsku snagu i volju i smršavim, pa se opet udebljam, pa smršavim…

Bila sam kod nutricionista, bila na svim dijetama, razgovarala sa psihologom… Ali ništa nije pomoglo. I pater, ja ne mogu reći da se od sutra više nikad neću prejesti nego ću živjeti zdravo i biti fizički aktivna – jer to sam rekla i zaklela se milijun puta, i milijun puta sam počinjala ispočetka. To je jače od mene! I koliko sam se molila da mi Bog da snage da se borim, jer sama ne mogu, ali ja svejedno pokleknem. Što da radim, pater? Ja svjesno gledam sebe kako se upropaštavam, a ne mogu si sama pomoći.

Ajme kakvi problem. Kušnje zbilja imaju ludu maštu. A što ćeš, što je tu je. Ako su liječnici rekli svoje, onda je i na meni red da svoje kažem: Božja volja ti je da budeš debeljuškasta. Barem neko vrijeme. I nemoj misliti da samo žgoljavi i mršavi mogu biti sveci – gledaj recimo najsvjetliju zvijezdu neba kršćanskog sv. Tomu Akvinskog, njemu su trebali ispiliti udubinu u stolu za trbuh kako bi mogao kao čovjek ručati. Dobro, bit će da njemu nije bilo niti stalo do toga kako izgleda. Ili je, koliko je pametan, kušnju pobijedio tako da joj je popustio. No, kod tebe nisu toliko problem kilogrami, koliko strah da si u vlasti nečeg jačeg od sebe. Najprije makni te lance u duhu, pa će ostalo biti lako. Možda molitvom prije jela, npr.: “Isuse Kriste, ti si onaj bez kojeg ne mogu, a bez hrane mogu.” Zatim blagoslovi hranu, npr.: “Isuse Kriste, neka ova hrana posluži svrsi zbog koje si je stvorio. Neka ona ne jede mene, već ja nju.”

Evo, tako nekako. Bog te čuvao. I dobar tek!

Od srca, p. Luka Rađa

Bitno.net