Hvaljen Isus i Marija!

Na početku bih Vam se željela zahvaliti za sve divno napisane članke koji su me puno informirali o našoj vjeri i na kraju mi pomogli da joj se ponovno vratim. Imam dva pitanja vezana za filozofiju New agea:

Prvo pitanje: New age se koristi kristalima i mineralima za meditaciju, koncentraciju, bolesti, sreću, itd., a ako sam dobro shvatila, uporaba kristala u kršćanstvu smatra se grijehom. Moje pitanje je sljedeće: smiju li se kršćani u bilo kojoj situaciji koristiti kristalima, s obzirom na to da se spominju na nekoliko mjesta u Bibliji, a koristila ih je i Hildegarda iz Bingena?

Drugo pitanje: imate li kakav savjet kako New age poptuno maknuti iz svog života jer vidim da i dalje radim neke stvari koje su prihvaćene u New ageu, a nisu prihvaćene u kršćanstvu.

Oprostite mi što se neću potpisati, želim ostati anonimna. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.
Lijep pozdrav!

Poštovana!

Drago nam je da ste uočili kako Biblija na više mjesta spominje razne vrste dragog kamenja (usp. Post, 2,12; Izl 25,7; 28,15-30; Jdt 10,21; Otk 21). Nigdje ih ne proglašava grešnima. Primjenjivali su se u dekoraciji Hrama, liturgijskog ruha i posuđa. Dekoracije “novoga” Hrama Knjiga Otkrivenja ilustrira kategorijama zlata, stakla i dragoga kamenja: Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. Dvanaest vrata – dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg – čisto zlato, kao prozirno staklo. (Otk 21,18-21).

I danas se drago kamenje primjenjuje kao dekoracija na liturgijskom posuđu (kaležima…), na nakitu (prstenju, ogrlicama…) ili na liturgijskom ruhu (misnicama…). Drago kamenje/kristale je Bog stvorio, a sve što je Bog stvorio po sebi je lijepo i dobro. Kristali su nadasve lijepi pa su prikladni za liturgijsku upotrebu, na građevinama i ornamentima. Ništa grešnoga nema niti u njihovu nošenju u dekorativne svrhe, na prstenju, lančiću ili naušnicama.

Upotreba dragoga kamenja u New ageu drugačije je naravi. New age naviješta rađanje postkršćanske ere, kraj kršćanstva simboliziranog astrološkim znakom ribe, i pojavu Doba Vodenjaka. Koristi se religijskim jezikom, ali mu invertira sadržaj. Osobnoga Boga zamjenjuju neosobne energije, a kršćansku antropologiju potiskuje tantrička na bazi čakri. Riječ je o dvije nepomirljive paradigme koje su međusobno suprotstavljene.

New age se ne služi kristalima i dragim kamenjem zbog njihove fizičke ljepote, barem ne prvenstveno i isključivo zbog nje, nego zbog njihova energetskog potencijala. Kristaloterapija, na primjer, kristalima želi utjecati na balansiranje energija u čakrama. Tako se pred nama pojavljuje tantrička antropologija koju je preuzeo New age kao okosnicu svoje filozofije. Kristali mu služe kao pomagala u svrhu samospoznaje, evolucije jastva, meditacije, razvijanja vidovitosti (vizualizacije), “astralnih putovanja”, iscjeljenja (balansiranja čakri), osobito ih preporučuje kao amulete. O tome više možete pročitati u djelcu Papinskog vijeća za kulturu i Papinskog vijeća za međureligijski dijalog, Isus Krist-donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o “New ageu”, Verbum, Split 2003. Na nekim sajmovima ezoterije prodaje se prividno katolička krunica, sastavljena od različitih vrsta dragoga kamenja, čak ima i čudotvornu Gospinu medaljicu, dok u uputama za njezinu uporabu stoji da je svaka desetica prilagođena frekvenciji određene čakre. Pojedine vrste dragoga kamenja služe i kao srećonošci, amuleti, od njih se očekuje sreća ili, u drugim slučajevima, zaštita od nesreće. A to je grijeh! Praznovjerje (ili vjera u prazno!) je kada se kristalima i dragome kamenju, jednom riječju amuletima, pripisuju svojstva što ih ona po sebi, ili u sebi, ne sadržavaju, bilo iscjeliteljska, čudotvorna, magijska ili ina. Njihova primjena iz estetskih razloga nije grijeh. Dakako, ako nisu impregnirana zlim silama na nekim obredima, zbog čega je važno i njihovo podrijetlo.

Često je sv. Hildegarda iz Bingena, odnedavno i crkvena naučiteljica, karika između kršćanstva i New agea zbog njezina zanimanja za drago kamenje i kristale. Za života ona se bavila “medicinom” koja je bila na razini dostignuća njezina vremena. Treba jasno reći da Crkva nju nije proglasila svetom zbog primjene dragoga kamenja i kristala, niti Božjih objava iz područja medicine, nego zbog njezine ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Niti je njezino proglašenje svetom dokaz da je medicina onoga doba, osobito primjena kristala i dragoga kamenja u medicini, znanstveno utemeljena i učinkovita. Njezine metode treba podvrgnuti suvremenim znanstvenim spoznajama, i u svjetlu istih odrediti se prema njima, a ne ih slijepo prihvaćati kao čudotvornu “medicinu sv. Hildegarde”, a najmanje ju brkati s njezinim likom. Referiranje na sv. Hildegardu kako bi se promovirala čudotvorna moć dragog kamenja i/ili kristala samo unosi konfuziju i neprimjetno skreće pozornost s teološkog na medicinsko područje.

Na Vaše drugo pitanje, “kako New age potpuno maknuti iz svog života”, lakše je dati savjet nego riješiti Vaš problem. Trebate činiti suprotno od onoga što ste činili da biste u njega ušli. U osnovi je problem aktivirane “magijske svijesti” te newager na svijet gleda iz “drugačije” perspektive. Svjetonazor New agea razvili ste dugogodišnjim radom na samoj sebi, kroz literaturu ili tehnike, senzibiliziranjem pozornosti za određene koincidencije, usvajanje određenih sadržaja, mnemotehnika, ideja. Nije se tek tako lako iz te paradigme razmišljanja izvući, kao što i sami osjećate. Potrebno je usvajati evanđeoski mentalitet stalnim čitanjem Svetoga pisma i životopisa svetaca te kršćanskom molitvom i sakramentalnim životom. Milost je iskoračiti iz mentaliteta pobožanstvenjene evolucije New agea u mentalitet besplatnosti spasenja darovanog po križu Isusa Krista. Koristiti Vam može duhovno vodstvo razboritog svećenika i dobra kršćanska literatura. Hrabro naprijed!