PITAJTE SVEĆENIKA

Jesu li djeca začeta umjetnom oplodnjom bila u Božjem planu prije svoga rođenja?

Božje sveznanje osobito dolazi do izražaja kada govorimo o stvaranju. Ništa novo ne može nastati ako Bog to ne dopusti.

Foto: Shutterstock.com

Što mislite, jesu li djeca začeta umjetnom oplodnjom bila u Božjem planu prije svoga rođenja? Unaprijed hvala na odgovoru.

Vrlo je teško uspoređivati Božje planove s ljudskim planovima. Srednjovjekovni teolozi su se u raspravama o Božjem sveznanju trudili pokazati da ono uključuje samo „sve što se dogodilo“ i „sve što će se dogoditi“, već i „sve mogućnosti koje se ikada mogu dogoditi“. Dakle „SVE“ u najpotpunijem smislu. To je jedan od načina na koji mi, kao ograničena bića, sebi pojašnjavamo vezu između ljudske slobode i Božjeg sveznanja. Dakle, kao što je teolog Molina govorio, Bog poznaje uvijek sve mogućnosti koje neka osoba može napraviti u određenom trenutku. Pojedinac ničim nije prisiljen učiniti neki izbor, ali što god izabrao, ono je Bogu već unaprijed poznato u svim svojim posljedicama. Možda ti Božje sveznanje mogu prezentirati slikom zemljovida. Čovjek se može odlučiti uvijek samo za jedan put, ali Bogu su svi putovi koji postoje poznati, u svim svojim dijelovima. Čovjek ni u jednom trenutku nije prisiljen izabrati kuda krenuti, ali što god izabere, to je Bogu već unaprijed poznato, jer poznaje sve moguće putove, zna kamo vode i kamo stižu.

Božje sveznanje osobito dolazi do izražaja kada govorimo o stvaranju. Ništa novo ne može nastati ako Bog to ne dopusti. To je poglavito slučaj s ljudskim dušama. Čim se radi o tome da je nastalo novo ljudsko biće, moramo znati da se to ne bi moglo dogoditi da Bog sam nije „dopustio“ njegov nastanak. Vjerujem da i sama znaš kako su kršćanstvu strana neoplatonistička vjerovanja o tome da su duše postojale negdje u nebu već prije nego što su se spojile s tijelom. Kršćanska teologija od prvih stoljeća se protivi nauku o preegzistenciji duša. Dakle, ne postoji neki veliki skup duša na nebu koje se onda spajaju s tijelima koja s vremenom nastaju. Upravo suprotno, mi vjerujemo da Bog uvijek iznova stvara svaku dušu i udahnjuje je u ljudsko tijelo (oplođenu stanicu). Generalno katoličko vjerovanje je da se to događa u trenutku začeća. „Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ne ‘proizvode’ roditelji i da je duša besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno će se ujediniti s tijelom u konačnom uskrsnuću.“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 366)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stoga je odgovor na tvoje pitanje itekako potvrdan. Čim imamo slučaj da Bog stvara ljudsku dušu, udahnjuje ju i daje joj da živi, sasvim je jasno da to spada u Božji plan. Samim time što svakog čovjeka iznova stvara, Bog ga u potpunosti poznaje i proniče. Za kraj ti šaljem i jedan biblijski citat koji o tome govori: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih…“ (Jr 1,5) Jasno, to ne znači da je umjetna oplodnja ujedno i moralno opravdana.

BTB,

don Damir Stojić

Izvor: SPAS – studentski pastoral


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 8. veljače 2018.

Možda vam se svidi