Draga Ana,

prije svega, želio bih ti čestitati na zanimanju za Bibliju. Nadam se da ćeš i dalje nastaviti proučavati svoju vjeru. Za širi kontekst preporučio bih ti komentare biblijskih knjiga koji se nalaze priloženi u gotovo svakom hrvatskom izdanju Biblije te zasebne komentare kojih i na našem jeziku ima već prilično.

Što se tiče tvoga pitanja, Propovjednikovu knjigu (kao i sve druge biblijske knjige) treba čitati u kontekstu vremena i utjecaja u kojem je pisana te u sklopu cjelokupnoga kanona, tj. u povezanosti s drugim knjigama objave. Ona spada u korpus djela mudrosne literature i u odnosu na druge starozavjetne knjige nastala je prilično kasno. Najvjerojatnije je knjiga pisana krajem 3. st. pr. Kr., dakle u vrijeme kad je Palestina bila pod snažnim utjecajem helenizma. To je vrijeme snažnih previranja, istovremena otvaranja helenističkoj misli i straha od gubljenja vlastite samobitnosti. Sve je to snažno utjecalo na formiranje Propovjednikove misli i ostavilo traga u njegovoj knjizi.

Profesor Ivan Dugandžić, pišući o Propovjednikovoj knjizi, kaže da je vrijeme previranja u kojem je knjiga nastala obilježeno, između ostaloga, i krizom prijašnjega uvjerenja kako stanje čovjekova života odgovara njegovim djelima. U tom pogledu Propovjednika muči isto pitanje kao i Joba: Jesu li dobro i zlo na zemlji adekvatno nagrađeni? U odgovoru na to pitanje Propovjednik je puno radikalniji od Joba. Dok se Job doduše muči tim pitanjem, ali još uvijek ostaje u uvjerenju da Bog, nakon izdržane kušnje, ipak nagrađuje dobro, Propovjednik to odlučno niječe. On je uvjeren kako iskustvo života snažno opovrgava takvo uvjerenje (Prop 7,25–8,14). Za njega sreća je lažljiva i čovjek nalazi utjehu samo u uživanju sitnih radosti koje mu život još pruža (3,12sl.; 8,15; 9,7–9), ali ni to čovjeka ne može utješiti. On cijeli život ostaje nezadovoljen i neutješen (3,21; 9,10; 12,7). No najčudnije je što knjiga i ne pokušava dati nov odgovor. On samo razotkriva nemogućnost tradicionalnih uvjerenja, ali ih ničim ne nadomješta. Umjesto toga, cijelom knjigom dominira čudna bespomoćnost. Ipak, unatoč svemu, Propovjednik ne napušta razočaran svoju vjeru. Iako ne skriva kako ne shvaća Božje upravljanje čovjekovom sudbinom, njegova knjiga ipak nudi sljedeće pozitivne savjete:

– Bog nije dužan čovjeku polagati račun (3,11.14; 7,13).

– Čovjek treba iz Božje ruke prihvatiti i patnju i radost (7,14).

– Čovjek treba držati zapovijedi i Boga se bojati (5,6; 8,12sl.).

Dakle, unatoč svoj nesigurnosti i zamršenosti ljudskoga života, pa i pravoj razočaranosti u sam život, Propovjednik ostaje čvrsto oslonjen na Boga. Njegovu knjigu treba čitati kao dio biblijskoga kanona u nastanku, a ne izdvojenu samu za sebe. Ona ima karakter prijelaznoga djela i predstavlja samo jednu stepenicu u religioznom razvoju Izraela. Treba uvijek imati u vidu i to da je ona najvjerojatnije služila kao neka vrsta udžbenika u prijelomnom vremenu. Autor pretpostavlja da njegovi čitatelji u hramu slušaju Zakon (Toru) i Proroke, ali je svjestan da im to nije dovoljno jer se ni sami svećenici ne drže toga u životu. U prihvaćanju Zakona i Proroka i istodobno u kritičkom stavu prema njima Propovjedniku je sličan Isus iz Nazareta.

Propovjednika je moguće shvatiti samo kao pokušaj da se od helenističkoga pogleda na svijet prihvati što je moguće više, a da se pritom ne zataji Izraelova duhovna baština. Učeći kako čovjek ne smije postati žrtva zemaljskih dobara, Propovjednik nije daleko od odgovora koji će doći poslije njega. On je na pragu odgovora Novoga zavjeta da će i dobro i zlo biti pravedno nagrađeni tek na drugom svijetu.

Profesor Celestin Tomić, komentirajući knjigu, dodaje da je pitanje trpljenja u Propovjedniku jasno i akutno postavljeno, ali nije pružen odgovor koji bi mogao zadovoljiti. Ipak, time što postavlja problem Propovjednik utire put njegovu rješenju. On očito nije zadovoljan tradicionalnim rješenjem, nego traži novo. Njega nalazimo djelomično u Knjizi Mudrosti, a potpuno u životu i nauku Isusa Krista, kao što čitamo u Poslanici Rimljanima: „Patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama“ (Rim 8,18).

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.