Poštovana!

Za pravu molitvu važna je vjera. Vjernici trebaju vjerovati u Tajnu vjere, slaviti je i u živu osobnom odnosu prema živom i pravom Bogu iz toga živjeti. Taj osobni odnos zove se molitva. Molitva je osobni odnos prema živom i pravom Bogu (usp. KKC 2567). Molitva prožima vjeru, slavljenje sakramenata i moralni život kršćana. Ona je prostor u kojem se sve to događa. Ona je kvasac u kojem sve to postaje životvorni kruh.

Katekizam Katoličke Crkve daje definiciju molitve Ivana Damaščanskoga: „Molitva je uzdignuće duše Bogu ili Bogu upućena molba za prava dobra“118 (KKC 2559), a onda se približava suvremenijim definicijama riječima: „Naša molitva prošnje začudo je odgovor… odgovor ljubavi na žeđ Sina jedinca“119 (KKC 2561). Katekizam u uvodniku kaže da je molitva zajedništvo, savez između Boga i čovjekova srca, Božji dar koji Bog daje čovjeku da bi čovjek žeđao za njim. Molitva je savez, a srce mjesto toga saveza. Srce je ujedno mjesto susreta, jer mi živimo prema slici Božjoj (usp. KKC 2563). Molitva je izraz čovjekova traženja Boga, ali i Božjega zova čovjeku. Bog želi u tajnovitoj skrovitosti susresti čovjeka u molitvi (usp. KKC 2567).

Isus nas je naučio moliti. Uvijek je naglašavao da je vjera polazište za uslišanu molitvu. Često spominje: „Idi, vjera te tvoja spasila.“ Isus je pozvao ljude da mole i poste rekavši da se neke stvari jedino tako mogu izmoliti. Isus je molio prije i poslije svakoga velikog trenutka u svom životu. Poslije krštenja, pred smrt u Getsemanskom vrtu i na križu, prije i poslije propovijedanja i ozdravljanja povlačeći se u osamu. Uvijek je znao da ga Otac čuje, bili su blisko vezani.

Mi trebamo pristupati molitvi kao i Isus. Vjerujući u njezinu snagu, vjerujući da nas Bog uvijek čuje, vjerujući da nas molitva čini poniznima, čvrstima i jakima. U molitvi trebamo tražiti Božju volju za naš život, ne svoju volju. Bog zna što je najbolje za nas, a to ćemo prepoznati vrlo lako.

Isus je apelirao da najprije tražimo kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će nam se ostalo nadodati i uslišati. Što je kraljevstvo Božje? To je vladavina njegova Gospodstva, život u Istini, život za drugoga. Što više postajemo dionici toga kraljevstva i pravednosti, to nam se više otvaraju oči duše kojima prepoznajemo što je uistinu najbolje za nas; spoznajemo da nam mnoge stvari koje smo tražili zapravo i ne trebaju, otkrivamo nove stvari, novi svijet. Isto tako, što više rastemo u kraljevstvu i pravednosti Božjoj, to više upoznajemo ljude koji jednako tako žive te s njima zajedno ostvarujemo svoje želje i volju Božju. Tu se ostvaruju one Isusove riječi obećanja:

Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu! (Mt 7,7–11)

U svakoj molitvi treba reći: „Neka bude volja tvoja, Bože!“ Moliti za zdravlje, posao, muža, ženu, prijatelje, hranu itd. nije pogrešno. No najprije treba tražiti kraljevstvo i pravednost Božju, tj. pozvati Boga u svoj život, otvoriti mu srce i predati mu se. To je učinio Isus. Zato je i mogao u Getsemaniju moliti: „Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!“ (Mt 26,42).

Katekizam Katoličke Crkve u četvrtom dijelu govori o molitvi na 78 stranica. Preporučujem da nađete vremena i pročitate taj dio.

Zaista se mnogo može o molitvi naučiti i primijeniti u život. Evo nekih ulomaka:

2609 Srce, tako usmjereno na obraćenje, uči se moliti u vjeri. Vjera je sinovsko prianjanje uz Boga, onkraj onoga što osjećamo i razumijemo. Postala je moguća jer nam ljubljeni Sin otvara pristup Ocu. On može od nas tražiti da „ištemo“ i „kucamo“, jer On je vrata i put.120

2610 Kao što se Isus Ocu moli i zahvaljuje prije no što će primiti njegove darove, tako i nas uči toj sinovskoj smjelosti: „Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli“ (Mk 11,24). Takva je snaga molitve, „sve je moguće onomu koji vjeruje“ (Mk 9,23), vjerom „koja ne sumnja“.121 Koliko je Isus ražalošćen zbog „nevjere“ svojih najbližih (Mk 6,6) i „malovjernosti“ učenika,122 toliko je zadivljen „velikom vjerom“ rimskog satnika123 i Kanaanke.124

2611 Molitva iz vjere nije tek u tome da se govori „Gospodine, Gospodine“, nego u pripremanju srca da vrši volju Očevu.125 Isus poziva učenike da u molitvu uključe tu skrb oko suradnje s božanskim naumom.126 2612 U Isusu „Kraljevstvo je Božje sasvim blizu“ (Mk 1,15); on poziva na obraćenje i vjeru, ali također i na budnost. U molitvi, učenik bdije pozoran na Onoga koji jest i koji dolazi, spominjući se njegova prvog dolaska u poniznosti tijela i nadajući se njegovu drugom dolasku u slavi.127 U zajedništvu s Učiteljem, molitva je učenika borba, i samo bdijući u molitvi, neće pasti u napast.128

2613 Tri najvažnije prispodobe o molitvi donosi sveti Luka:

Prva je „o bezobzirnu prijatelju“,129 i poziva na upornu molitvu: „Kucajte, i otvorit će vam se.“ Onomu tko tako moli, Otac će s neba „dati sve što mu je potrebno“, osobito Duha Svetoga u kojemu su svi darovi.

Druga, „o udovici koja dodijava“,130 usredotočena je na jednu od odlika molitve: moliti treba uvijek i neumorno, strpljivošću vjere. „Ali kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“

Treća prispodoba, „o farizeju i cariniku“,131 smjera na poniznost srca koje moli. „Bože, milostiv budi meni grešniku“. Tu molitvu Crkva trajno preuzima kao svoju: „Kyrie eleison.“ „Gospodine, smiluj se.“

Božji blagoslov!

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.