Hvaljen Isus i Marija!

Kako to da vojni kapelani blagoslivljaju vojnike prije odlaska u bitku, a papa i ostali svećenici zagovaraju mir i dijalog? Možda sam u krivu, ali meni to zvuči kao paradoks!

Hvala na odgovoru.

Uvijeke!

Mir i dijalog jesu uvijek težnja i čežnja, a rat je žalostan neuspjeh ljudi u koji se dopušteno uključiti samo u obrani, uz dodatne uvjete koje navodi nauk Crkve. Dakle, radi se u osnovi o pravu samoobrane proširenu na društvo. Kao što se imaš pravo braniti ako te netko fizički napadne, ima i narod u cjelini. I kao što bi časno postupao netko tko bi se suprotstavio tvom napadaču da tebe zaštiti, tako je i časna služba onih koji su spremni obraniti cijeli narod.

Sjećaš li se što je sv. Ivan Krstitelj rekao vojnicima kada su ga pitali što im je činiti? „Nikome ne činite nasilja, nikoga rivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom“ (Lk 3,14). Dakle, nije im rekao da napuste svoju službu, kao da bi ona bila nespojiva s Bogu ugodnim životom, nego samo da je ne zloupotrebljavaju. Crkva štuje brojne svece koji nisu napustili vojničku službu, nego su je obavljali vjerno i časno, primjerice svetoga Jurja, mučenika.

Nauk Crkve koji se tiče ove tematike izložen je u Katekizmu Katoličke Crkve pa ti navodim brojeve koji govore o tome:

2307 Peta zapovijed zabranjuje hotimično uništavanje ljudskog života. Zbog zala i nepravdi što ih rat izaziva Crkva uporno sve poziva moliti i djelovati da nas Božja dobrota oslobodi starog robovanja ratu.

2308 Svi građani i svi nosioci vlasti dužni su se zauzimati za izbjegavanje rata. „Dokle god bude postojala pogibelj rata i dokle god ne bude mjerodavne međunarodne vlasti koja će raspolagati prikladnim snagama, dotle se neće moći državama zanijekati pravo na zakonitu obranu nakon iscrpljenja svih sredstava mirnog pregovaranja.“

2309 Treba pomno razmatrati stroge uvjete koji opravdavaju zakonitu obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti. Istodobno treba:

– Da je šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda trajna, teška i izvjesna.

– Da su se sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva ili bezuspješna.

– Da postoje ozbiljni uvjeti uspjeha.

– Da pribjegavanje oružju ne prouzroči većih zala i nereda od zla kojem se želi doskočiti. U ocjenjivanju ovoga uvjeta veoma veliku težinu ima moć suvremenih sredstava razaranja.

Ovo su zapravo tradicionalni uvjeti nabrojeni u naučavanju o takozvanom „pravednom ratu“. Procjena tih uvjeta moralne opravdanosti spada na razborit sud onih koji su odgovorni za zajedničko dobro.

2310 U takvu slučaju javne vlasti imaju pravo i dužnost građanima nametnuti obveze potrebne za nacionalnu obranu. Oni koji se posvećuju službi domovine u vojničkom životu služitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje dužnosti vrše ispravno, istinski pridonose zajedničkom dobru nacije i održanju mira.

2311 Javne vlasti pobrinut će se jednako i za one koji iz razloga savjesti odbijaju upotrebu oružja. Takvi su ipak dužni na neki drugi način služiti ljudskoj zajednici.

2312 Crkva i ljudski razum proglašuju trajnu valjanost ćudorednog zakona za vrijeme oružanih sukoba. „Samim time što je rat nesrećom buknuo nije protivnim stranama sve dopušteno.“

2313 Treba poštivati i čovječno postupati s neborcima, s ranjenim vojnicima i zarobljenicima. Djela očigledno suprotna pravu narodâ i njegovim općim načelima kao i odredbe koje ih nameću, jesu zločini. Slijepa poslušnost nije dostatna da opravda one koji se takvim nalozima podvrgavaju. Tako istrebljenje nekog naroda, nacije ili narodne manjine treba osuditi kao smrtni grijeh. Postoji moralna obveza oprijeti se naredbama koje naređuju genocid.

Vojni kapelani djeluju u oružanim snagama upravo s ciljem da izgrade ovaj moralni i vjernički habitus vojnika i da ih učine krotkima i bogobojaznima u svim okolnostima, a osobito onda kada je sudbina vlastitoga ugroženog naroda i neprijatelja u njihovim rukama. Btb

don Damir