Prvi put pokore jest osuda grijeha: Ti prvi reci svoje grijehe da se opravdaš. Radi toga govoraše Prorok: Rekao sam, izreći ću Gospodinu protiv sebe nepravdu svoju, ti si oprostio zločin srca moga. Osudi, dakle, i ti ono u čem si sagriješio. To je Gospodinu dovoljno za opravdanje. Tko osuđuje ono u čemu je sagriješio teže će ponovno u to upasti. Nastoj da ti savjest bude tvoj domaći optužitelj da ne bi dobio optužitelja tamo pred Gospodnjim sudom.

To je jedan od najboljih putova pokore.

Evo još jednoga, ništa manjega od toga, a taj se sastoji u tome da se ne spominjemo nepravda što su nam ih neprijatelji počinili, da gospodarimo srdžbom i oprostimo pogreške svoje braće. Tako će nam biti otpušteno i ono što smo protiv Gospodina počinili. Gle drugog načina da grijesi budu oprošteni! Gospodin veli: Ako oprostite dužnicima svojim, i vama će oprostiti Otac vaš nebeski.

Želiš li naučiti i treći put pokore? To je žarka i sabrana molitva koja izlazi iz dubine srca.

Ako želiš znati četvrti put, reći ću da je to milostinja. Ona ima veliku i obilnu moć.

Ako netko skromno postupa i ponizan je, to isto tako kao i sve prije spomenuto uklanja grešnost. To nam svjedoči i carinik koji se nije mogao pohvaliti dobrim djelima, ali se umjesto toga duboko ponizio i teškoga se tereta grijeha oslobodio.

Evo pokazali smo pet putova pokore: prvo osuditi grijeh, drugo oprostiti uvredu bližnjemu, treće pobožno moliti, četvrto dati milostinju i peto živjeti ponizno.

Nemoj, dakle, besposličariti nego svakodnevno idi tim putovima. To su laki putovi i ne možeš se izgovarati radi siromaštva. No ako i živiš u težoj oskudici moći ćeš obuzdati srdžbu, ponizno postupati, ustrajno moliti i grijeha se kloniti: siromaštvo ti svemu tome neće ništa smetati. Dapače niti na onom putu pokore na kojem treba razdati imetak (mislim na milostinju) za izvršenje zapovijedi ni samo siromaštvo nam ne postavlja zapreka. To je pokazala ona udovica kad je darovala dva novčića.

Dakle, kad smo naučili način kako ćemo liječiti svoje rane, uzmimo ove lijekove da nakon što pravo zdravlje ponovno zadobijemo, s pouzdanjem uživamo za svetim stolom i veselo idimo u susret Kristu kralju slave da bismo postigli vječna dobra milošću, milosrđem i dobrohotnošću Gospodina Isusa Krista.

Iz homilija sv. Ivana Zlatoustog, biskupa